Kako žive Čečeni u Njemačkoj ?

Najgora teroristička djela u ruskoj federaciji idu na račun Bassajewa. Medju ostalima otmica oko 1000 pacijenata u jednoj bolnici na jugu Rusije, zatim 700 lica u jednom moskovskom teatru i 1000 učenika u Baslanu. Pro-ruski predsjednik Čečenije Alu Alchanow je objavio kako su smrću Bassajewa faktički okončane anti-terorističke operacije i da je zavladao mir. Dovoljno da se mnogi Čečeni vrate u svoju zemlju? Katharina Heinrich je dugo tražila čečenske izbjeglice u Njemačkoj sa kojima bi razgovarala. Iz straha za svoj život i za porodice u Čečeniji, samo je jedno lice bilo spremno govoriti u mikrofon.

Dvospratna zgrada negdje u Bergiškom okrugu. U prizemlju azilantskog doma šest porodica dijeli jednu kuhinju. Na prvom spratu u dvioje sobe živi petočlana porodica Ramsana Bachmadowa. Iz straha za svoje troje djece ne želi se predstaviti pravim imenom. Potpuno je bio iznenadjen kada je doznao za smrt Bassajewa :

« Bio je dobar i loš. On je učinio dobroga i lošega, kada se na primjer okitio ordenjem , ili kada je preuzeo odgovornost za mnoge atentate , čak i one koje nije sam počinio. To nije bilo dobro. I onda, teroristički napadi, ako u Baslanu. To nema nikakve veze sa Čečenijom , postavljati bombe, ubijati djecu....pravi Čečeni tako nešto ne rade, priča ovaj 39-godišnjak, koji je prije više od pet godina došao u Njemačku. Još prije rata u čečeniji bio se iselio u Rusiju. Tmo je našao posao , oženio Ruskinji i dostigao odredjeno blagostanje.

Ali, kada je u oblasti Uljanovska za guvernera bio izabran jedan general koji se borio u ratu protiv Čečenije, nastupio je težak period za Čečene:

« Njegov je moto u izbornoj kampanji bio: svi će čečeni biti ili vraćeni u svoju zemlju ili završiti u zatvoru» .Pasoške kontrole na ulici su postale svakodnevica. Nekoliko su puta Ramsanu prijetili maskirani i naoružani pripadnici milicije. Kada mu se počelo predbacivati da podržava ustanike izbjegao je u inostranstvo, gdje se već sklonio dio porodice:

« Onaj ko je tamo ostao i ko je sve preživio, taj se već i navikao. Ali za druge, pa tako i za mene povratak ne dolazi u obzir. Kada pomislim da u mojoj blizini eksplodira granata , odmah dobijem užasni strah...a tek moja djeca?

O svojoj domovini novosti doznaje preko interneta. Sve čečenske izbjeglice se slažu da je stanje u zemlji zapalo u ćorsokak. Glavni akteri su naoružani ustanici, ruska vojska i Moskvi vjerna vlada Ramsana Kadyrowa, koji kontrolira sve oružane strukture:

« Kako ne imati strah od čovjeka koji ima toliku moć? On stalno ide u Kremlj, kod Putina. Putin ga brani i dopušta mu da radi što hoće. Na televiziji se pokazuje samo kad učini nešto dobro, kao kada otvori neku bolnicu. Ali o njegovim mračnim poslovima se ne izvještava».

U Čečeniji nikome nije siguran život. U Njemačkoj, gdje su zatražili azil su na sigurnom, ali još ništa nije riješeno. U septembru će možda Duldung biti produžen na dvije godine. Teško vrijeme za Čečena, njegovu suprugu Ruskinju i djecu :

« Ni u kojem slučaju neću se dobrovoljno vratiti u Čečeniju. Mi nemamo tamo budućnosti. Niti u Čečeniji niti u Rusiji. Za čečene svi su Rusi neprijatelji. Za Ruse koji su izgubili svoje vojnike u ratu, svi Čečeni su teroristi. Žele da nestane Čečenija. Moja žena je Ruskinja, moja djeca dijelom takodjer, ja sam Čečen. Naše je stanje tako zamršeno. Gdje bi smo trebali ići?