Kako žive Bosanci i Hercegovci u Srbiji?

Sada su na udaru nacionalističkih snaga Crnogroci tako da su Bosanci po strani. Jedno vrijeme bili smo glavni krivci za sve. Valjda to tako kruži – reče nam jedan Bosanac, ali bez mikrofona, koji živi u Beogradu punih petnaest godina. Jer, kako on smatra vremena još uvijek nisu potpuno čista.

Član Udruženja Bosanaca i Hercegovaca Pavle Radić, pak, u razgovoru za Radio Dojče vele vrši jasnu podjelu kako ko živi:

«Onaj ko je došao ovde iz Bosne sa razliličitim mogućnostima, naprimjer sa kapitalom, sa sredstvima, ona kome niko nije stradao i ko je ovde našao logističku podršku mislim na krimininalizovanu, i da se bavio ratnim profiterstvom taj živi relativno dobro za ove prilike. Za one nesrećne ljude koji su imali tragedije, neko im je stradao ili poginuo, ili su došli u izbjeglištvo ovde, veliki deo se još uvek zlopati po predgrađima i na margini je ovog društva».

To su nam, ili veoma slično, rekli i ostali sagovornici sa napomenom da malo ko od njih hoće lično da kaže kako živi ili preživljava. Odogovor je često dosta uobičajen: Zašto drugi moraju da znaju.

Radić ukazuje na veliki broj duboko razočaranih Bosanaca i Hercegovaca koji su našli utočište u Srbiji, a prethodno su maksimalno politički izaminipulisani:

«Ja mislim da žive sa jednom dozom poraženosti i gorčine, jer ih je ta sudbina tako zahvatila dobar deo građana. I to ne samo ono što nazivamo 'Bosanci u Srbiji'; od različitih grupa profiotera i kriminalaca, ljudi koji su činili zločine pa do one sirotinje, onih nesretnika koji su lišeni svog zavičaja, iskorjenjeni iz svog rodnog tla. Različite su sudbine. Teško ih je generalizovati».

Predsjednik Udruženja, Stjepan Rukavina, međutim, zapaža da postoji diskriminacija u RS prema Bosancima i Hercegovcima koji žive u Srbiji:

«Vi sada iz Srbije možete autobusom otići u bilo koje i najmanje mesto u Republici Srpskoj, ada biste stigli u Sarajevo morate da se 'skinete' u predgrađu Sarajeva, na teritoriji RS pa da tražite prevoz. Da ne govorim o drugim gradovima».

Između tog prevoza i onoga što je postignuto u odnosima Beograda i Sarajeva postoji suštinska razlika. Obični građani, kako se često nazivaju, primjećuju isključivo ono prvo. Uostalom, zašto bi ih interesovala visoka diplomatija.