Kako žive nacionalne manjine u BiH?

Iako postoje različite strategije i platforme za rješavanje problema Roma, stvari se veoma sporo odvijaju. Iako su najbrojniji nisu jedini. U Republici Srpskoj registrovano je 17 nacionalnih manjina, dok je u Federaciji stanje drugačije jer je Ustavom definisana kategorija “ostali” pa nemaju mogućnost oranizovanja u Saveze.

Pradomovina Roma, tvrde naučnici nalazila se u sjeverozapadnoj Indiji. Legenda kaže da su živjeli u bogatom kraljevstvu koje su zajedno napustili iz nepoznatih razloga. U Evropu su stigli početkom 15. vijeka gdje su kao siromasi počeli da lutaju od države do države. 600 godina poslije i dalje bez sopstvene države, život nebeskog naroda gotovo je isti. Njih oko 80 hiljada u BiH smatraju se nacionalnom manjinom. Oni su za nas predmet viceva, prosjaci i muzičari, ubjeđeni smo i da su lopovi, čudimo se njihovoj veselosti a zasigurno znamo da bježe od ratova. Slika romske djece kako prose po ulicama uobičajena je pojava. Sedmogodišnja Romkinja sa dvije godine mlađim bratom čini to ispred banjalučkog hotela «Palas». Istim poslom bave joj se i roditelji: «Tata. Kod apoteke, on je nesposoban on isto prosi. Zato što je invalid, nema noge...Mama nije tu ona je ostala, prvo da vidimo mi kako se radi pa drugu turu dolazi mama i braća. »

Koliko zarade uglavnom potroše na hranu. Naveče se vraćaju u privremeni stan: «Spavamo tamo na stovarište na onom autootpadu, u kombi neki, imamo i šporet. »

(Ne)obrazovanje

Romi su ugalavnom neobrazovani a razlog za to je siromaštvo. Nije mali broj onih koji svakodnevno ukazuju na problem ne samo romske populacije u BiH, već i svih nacionalnih manjina. Svijetlih primjera je malo ali ih ima: « Ja sam Mehmed Mujić, student treće godine fakulteta za tjelesni odgoj i sport. Ima nas još četvoro studenata na nivou BiH. Vidimo da je kršenje naših prava o zapošljavanju. Kada vidimo nama je to velika šteta. Kada tražimo konkurs da se zaposlimo u radnim odnosima vidimo da kao Romi nemamo pravo na zapošljavanje. Tražimo kompetentne ljude koji će voditi dijalog kako bi se mogao poboljšati taj status. »

A da li je samo društvo u kojem živimo krivo za loš položaj Roma ili su i oni sami tome doprinijeli: «Više je društvo krivo nego oni sami. Zašto ne bi i oni željeli ljepše i bolje da žive. » «Oni su izabrali takav način života » «Mislim da su jednostavno zapostavljeni ljudi. Mislim da je kriva sredina jer svakome kome hoće da se pomogne moglo bi se pomoći. »

Prostorna segregacija

Jedan od najočitijih primjera razdvajanja većinskog i romskog stanovništva je prostorna segregacija. Romi danas uglavnom žive u zasebnim naseobinama u predgrađima u izuzetno nehigijenskim uslovima. Međutim ima jedno mjesto u BiH gdje Romi kažu žive kao ministri. Stara mahala Doboja, Čaršija kako je vole zvati, ima preko 280 domaćinstava. Jezgro je starog Doboja a Romi su u ovom mjestu od 1968. godine. Senad Imširević, predsjednik Savjeta ove mjesne zajednice, za opštinu ima samo riječi hvale: «Što se tiče našeg Romskog naselja, dobili smo asfalt, kuće smo dobili, struju, vodu, kanalizaciju, djeca se školuju. Kad pogledam kako žive Romi u drugim gradovima, samo se mogu pohvaliti. Jako dobre odnose imamo sa svima. Ja se čudim baš drugim organizacijama što se tiče romske populacije u drugima gradovima kako oni žive. Na osnovu njih mi smo jednostavno ministri. »

Savez nacionalnih manjina RS osnovan je 2004. godine i broji 11 nacionalnih manjina. Potpredsjednik Saveza nacionalnih manjina RS i predsjednik udruženja Makedonaca Dimitrije Trifunovski, kaže da je položaj nacionalnih manjina u RS bolji nego u Federaciji jer su im prava regulisana kroz Savez, a u Federaciji ne mogu da se registruju kao nacionalna manjina. «Ja znam šta je problem. U pitanju je što ne mogu u Federaciji da se slože jer su tamo još uvijek «ostali». I tamo praktično ne mogu da se formiraju kao savez da naprave nacionalnu manjinu nego savez ostalih. To nekako zvuči nelogično. Ali Savez nacionalnim manjina iz RS i udruženja imamo dosta dobar kontakt sa udruženjima u Federaciji jer u Federaciji imaju udruženja nacionalnim manjina kao što su Slovenci, Ukrajinci, Mađari, Nemci, Makedonci, Česi.»

U Banjaluci više nema obilježija jevrejskog naroda

Još jedna nacionalna manjina je u nezavidnom položaju u BiH. O dugotrajnom prisustvu Jevreja u BiH, kojih je danas oko 1000, svjedoči sinagoga u Sarajevu kao i jevrejska groblja u Sarajevu i Tuzli. Banjaluka je nekada imala četiri sinagoge i dva jevrjeska groblja. Danas u tom gradu nema nijednog obilježja jevrejskog naroda. Nedavno je najavljena gradnja sinagoge i jevrejskog kulturnog centra u užem centru grada. Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci odmah je pozdravio ovu ideju: “To je radosna vijest, ako spomenem da je sinagoga nedavno otvorena i u Doboju, da je položen kamen temeljac za jevrejski kulturni centar sa sinagogom u Mostaru, onda se ipak život odvija i Jevrejsko prisustvo se u BiH i vidi i osjeća. Mislim da će se stvoriti mogućnost da se bogata jevrejska kulturna tradicija pokaže građanima i Banjaluke i RS i BiH u punom svom sjaju jer mislim da ima šta da se pokaže, kako kultura koju su Jevreji donijeli sa sobom prije 500 godina tako i kultura koja se stvarala proteklih 500 godina.”

U borbi za tri konstituivna naroda u BiH nacionalne manjine su zaboravljene. Sociolog Ivan Šijaković smatra da bi nacionalnim manjinama trebalo dati prostora na svim nivoima vlasti u BiH odnosno da imaju svoje predstavnike u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti: «Mislim da je u BiH previše forsirano taj dio koji se zove konstitutivni narodi da su oni previše sebi uzeli prostora i prava i da su oni u toj borbi da neko od njih tri bude ravnopravan i da stekne dobru poziciju, zaboravili nacionalne manjine. »

Romi jedini bez matične zemlje

Na kraju priče vratićemo se nacionalnoj manjini kojih je u BiH oko 80 hiljada. Naime samom činjenicom da sve nacionalne manjine imaju svoje matične zemlje dok su Romi prepušteni sami sebi, dovoljno govori kolika briga treba da se posveti ovoj populaciji. Ramzija Imširević želi da školuje sva četiri sina, ali ne ide. Ne može se kaže glavom kroz zid ali ipak se nada da će doći neka vremena kada će Romi biti, ako ne ravnopravni, onda bar u boljem položaju nego sada: «Dobijamo neke knjige ali nekad dobijemo nekad ne dobijemo. Ma dali su, ali nisu sve dali. Pola mi uzmemo ili pozajmimo od ove djece koja su završila školu i ostale im knjige. Samo da završe školu. Vole da uče samo nemamo od čega tu djecu da uzdržavamo da mi njih šaljemo u školu. Mi bi željeli da nam djeca budu pismena. Mi njih i držimo nekako. Kupimo nekad veš, nekad idu ovako prljavi. Šta da radimo, nemamo od čega. A volimo da školujemo djecu. Mi bi voljela da nam djeca budu uvijek pedantna ali ne može kada nema od čega. »

Htjeli ili ne, o pitanju položaja, ne samo Roma, već i svih nacionalnih manjina u BiH moraće se ozbiljnije razmišljati. Prije svega zato što se to od BiH traži na putu za Evropsku uniju iz koje poručuju da je jedno od mjerila razvoja demokratije uvažavanje prava nacionalnih manjina što znači da se u prvom redu građani ove zemlje moraju prestati plašiti međusobnih razlika.