Kako do svijeta bez atomskog oružja?

Predsjednik SAD Barack Obama prvi put je u svom govoru u Pragu u aprilu 2009. godine govorio o svojoj viziji svijeta bez atomskog naoružanja. Od tada nije tek nagrađen Nobelovom nagradom za mir. On je naime forsirao i nuklearno razoružanje SAD-a iako su SAD i dalje vodeća atomska sila i to će u srednjoročnom smislu i ostati. Obamina strategija obuhvata različite nivoe.

U konkretnom smislu ona je najvidljivija u odnosima dvije velike sile SAD i Rusije. U upravo potpisanom Ugovoru Start II Moskva i Vašington su se obavezali da će znatno smanjiiti broj bojevih atomskih glava i nosača raketa. Ovaj Ugovor predstavlja najsveobuhvatniji sporazum o razoružanju u posljednja dva desetljeća.

Promjena doktrine

Obama je istodbno prezentirao i modificiranu nuklearnu strategiju. U toj strategiji Obama odustaje od razvoja novog atomskog oružja i neograničenog prava SAD da na prijetnje hemijskim ili biološkim oružjem preventivno djelu nuklearnim napadom.

No, karaketristično je da su Iran i Sjeverna Koreja izuzete kada je riječ o tom ograničenju. Prije svih na ove dvije države se odnosi kontrola Ugovora o neširenju atomskog oružja na koji su se obavezale skoro sve američke države. SAD bi kao potpisnice ovog Ugovora rado vidjele i Indiju i Pakistan koje su nuklearne sile od 1970.

Prihvatanjem ovog Ugovora države-potpisnice bi se obavezale na neproizvodnju nuklearnog oružja, odnosno na razoružanje. Pokušaj preispitivanja ovog Ugovora je 2005. godine je završen bez uspjeha.

Jačanje međunarodne kontrole

Obama želi pojačati međunarodnu kontrolu nad nuklearnim oružjem, te spriječiti da u budućnosti sve više država dolazi u posjed atomskog oružja. S tim u vezi su također i njegova nastojanja da spriječi nekontroliranu upotrebu urana u naučne svrhe. Prije svih to se odnosi na teroriste i one države koje bi na taj način mogle ucjenjivati SAD.

Samit u Vašingtonu, na kojem će na poziv Baraka Obame učestvovati više od 40 šefova država i vlada, trebao bi znatno doprinijeti tim nastojanjima i na nivou ekseperata uroditi konkretnim prijedlozima. Pri tome se radi i na tome da se postigne međunarodni ugovor kojim će se strogo regulirati produkcija i dalje korištenje obogaćenog urana u naučne svrhe.

Autori: D. Scheschkewitz/ Z. Ilić

Odg. urednik: M. Smajić