Kako do zajedničke evropske politike useljavanja?

Pristojni u tonu, ali nepopustljivi kada se radi o samoj stvari - njemački ministar untrašnjih poslova Wolfgang Schaeuble i savezni ministar rada Olaf Scholz ni ne pokušavaju prikriti da ne drže mnogo do ideje uvođenja evropske "Plave karte". Ne čudi da ni jedan ni drugi nisu prilikom svog obraćanja evropskim kolegama prekoračili propisano vrijeme od dvije minute za izlaganje. Njima nije trebalo dugo da jasno stave do znanja da bi po njihovom mišljenju najbolje bilo da sve ostane kao i dosada. To znači: DA za privlačenje visokokvalificiranih stranih stručnjaka, ali konačnu odlukui treba donositi svaka zemlja za sebe. Nikakav drugi koncept u Njemačkoj ne može proći, navodi sociojaldemokrata Scholz:

"Ja vjerujem da mi nosimo velioku odgovornost za to da naša poduzeća najprije pokušaju pronaći odgovarajuću radnu snagu u vlastitoj zemlji."

Kada se ima na umu da je u Njemačkoj još uvijek 3,5 miliona ljudi bez posla, nema razloga za dovođenjem nove radne snage. Drugim riječima: po mišljenju njemačke vlade je uvođenje plave karte pogrešno i nepotrebno.To, međutim, ne znači da će Berlin blokirati inicijativu. Po mišljenju ministra unutrašnjih poslova Schaeublea, postoje i neki pozitivni aspekti:

"Prednost je da oni koji imaju dozvolu da rade u jednoj zemlji, mogu putovati i u druge. Ali ukoliko žele u nekoj drugoj zemlji raditi, moraju dobiti tamošnju dozvolu za rad."

Sloboda putovanja, bez mogućnosti slobodnog izbora radnog mjesta - stručnjaci sumnjaju da bi se na taj način na područje EU mogao privući značajniji broj visokoobrazovanih ljudi. A njih EU treba, u to je Evropska komisija uvjerena. Po njenim procjenama godišnje će EU trebati oko 150 000 liječnika, inžinjera i drugih stručnjaka iz zemalja koje nisu članice Unije.

Njemačka delegacija na sastanku u Bruesselesu nije sakrivala ni da ne drži mnogo do Briselske definicije toga tko važi za visoko kvalificiranog - po njihovom mišljenju tu nedostaju jedinstveni standardi.

Prema prijedlogu povjerenika EU Fratinija, dozvolu rada dobili bi doseljenici koji mogu dokazati da će im buduća zarada biti tri puta veća od najniže plaće koja se u određenoj branši u zemlji isplaćuje. Njemačka je upravo nedavno odredila da inžinjeri iz istopčne Evrope moraju zarađivati najmanje 60 000 Eura godišnje, što je mnogo više od sume o kojoj se rasprtavlja u Bruesselesu.

Posrijedi je, međutim, izvjestan nesporazum. Evropska komisija ne želi niti jednoj zemlji propisivati što i kako da u vezi s ovim pitanjem regulira. Ukoliko Njemačka ne želi sudjelovati u proijektu Plave karte, ona to ne mora, navodi Fratini. Dovoljno je da se kaže kako zemlja za time nema potrebu.

Fratini predlaže da se Plava karta izdaje na dvije godine, sa mogućnošću produženja, a pri selidbi iz jedne zemlje u drugi potrebno je iznova zatražiti novu kartu. I to je, međutim, Nijemcima previše, naglašava bavarski predsjednik pokrajinske vlade, Guenter Beckstein:

"Potrebno je da budemo izuzetno restriktivni. Osim toga se mora isključiti mogućnost doseljavanja u velikom stilu u Španjolsku i druge zelje sa juga Evrope, što bi istovremeno migrantima omogućilo da dolaze u Njemačku i možda čak koriste ovdašnje socijalne sisteme."

Po mišljenju Bruesselesa, uvođenjem Plave karte bi se zaustavilo bujanje nacionalnih odredbi i zakona, uveo bi se red u sadašnji kaos. Osim toga bi se sa pojedinim zemljama iz kojih će doseljenici dolaziti mogli postići dogovori o prihvatu ilegalnih izbjeglica sa svog područja. S obzirom na dosadašnju raspravu, međutim, vrlo je neizvjesno da li će taj plan ikada doista zaživjeti.