Kako izaći iz krize?
2. april 2009
Oni su od novembra prošle godine najviše vremena provodili u avionima. Riječ je o posrednicima grupe zemalja G20 koji su imali zadatak da razrade jednu dugu listu: To je akcioni plan usvojen 15. novembra na samitu u Washingtonu.
Plan koji se sastojao od 47 konkretnih mjera. Najveći dio njih je trebao da bude proveden do kraja marta. Od tada je to bio pravi samit turizma: Evropska unija, Sjedinjene Države ili Asocijacija zemalja jugoistočne Azije – svuda se pokušavao naći odgovor na pitanje: Kako bi trebala ubuduće izgledati međunarodna finansijska arhitektura ? Njemačka kancelarka Angela Merkel: „Mi se izjašnjavamo za to da sva finansijska tržišta, finasijski proizvodi i svi oni koji u tome sudjeluju, također i Hedže fondovi, te drugi privatni finansijeri, moraju biti regulisani i podvrgnuti kontroli. O tome se moraju izraditi neophodni detalji koji će biti dio akcionog plana.“
To je Merkelova izjavila na susretu vodećih evropskih industrijskih zemalja krajem februara u Berlinu. Još jasnije se izrazio šef Evropske centralne banke Jean-Claude Trichet koji je rekao: „Sve se mora mijenjati“.
Jednaka pravila za sve
Aktuelna kriza pokazuje, da je kompletan sistem lomljiv te da nije dovoljno otporan. U međuvremenu su donesene osnovne tačke akcionog plana: Poboljšanje transparentnosti, veće obaveze da se redovno podnose računi na tržištu finansija i naravno njihova bolja kontrola i regulisanje. Sa sigurnošću se može reći da šefovi država i vlada okupljeni na „Londonskom samitu“ – kako se zvanično zove taj skup – neće propustiti priliku da kažu i neke velike riječi kao što je to na samitu u Washingtonu rekao predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso:
„Danas smo počeli da polažemo temelj za novi globalni dogovor o svjetskom ekonomskom tržištu prema principima socijalnog tržišta. Evropska unija je bila predvodnik tog pokreta.“
No pozadina ovih lijepih riječi je bila poznata još ranije. Eksperti se sada moraju pozabaviti visoko kompleksnim i do u detalje razrađenim poslovima koji će biti međunarodno koordinirani i provedeni na nacionalnim nivoima. U svakom slučaju Međunarodni monetarni fond bi trebao da ima mnogu veću ulogu te da sa dodatnih 500 milijardi dolara bude u stanju da savlada ranije prepoznatu krizu, dakle, da za neke zemlje služi kao kredit u nevolji.
Autor: Henrik Böhme
Odgovorni urednik: Senad Tanović