Kako je biti i muslimanka i lezbijka?

Na alternativnom skupu homoseksualaca, poznatom pod nazivom Christopher Street Day govor drži Fatma, jedna od ikona homoseksualne scene u Berlinu. Potom mikrofon u ruke uzima Helin. Na turskom jeziku ona izražava dobrodošlicu stanovnicima berlinske četvrti Kreuzberg, koji su se pojavili na ovom skupu. Poruku homoseksualaca za više tolerancije bi u ovoj multikulturalnoj četvrti Berlina trebali svi razumjeti, smatra Helin i dodaje: "Pojaviti se, govoriti turski i puštati tursku muziku bio je za mene fantastičan osjećaj. Ono što mi se posebno dopalo je što su u prvim redovima stajali migranti i lezbijke, crne boje kože. Pokazali su da i oni postoje i potvrdili ono što mi govorimo: I mi smo Vaša djeca! Prihvatite to, bez obzira radilo se o Nijemcima, Turcima, Kurdima!"

Helin je kurdskog porijekla. Njeni roditelji potiču iz jednog seoceta u Anatoliji. Davno su se doselili u okolinu Kelna. Tamo je Helin rođena. Još kao dijete ona je primjetila da žene za nju imaju poseban značaj:

"Moje tetke su mi se jako dopadale i u obdaništu sam se dobro slagala sa ženama. Onda sam se sa 12 godina prvi put zaljubila u jednu djevojku. Bila je to moja najbolja prijateljica. Sa 13 godina sam počela da to javno iskazujem u školi i prema nastavnicima. Rano sam počela da se otvoreno odnosim prema tome."

Mama prihvata, ali ne razumije

Helin nije smogla snage da bude otvorena i prema svojim roditeljima. Njen otac o njenoj sklonosti prema ženama ni danas ništa ne zna. Prije četiri godine se Helin iz mjestašca pored Kelna preselila u Berlin. Tamo je smogla snage da po prvi put sa svojom majkom otvoreno razgovara, i to razmjenjujući poruke putem interneta:

"To je moralo izaći iz mene. Napisala sam joj: Mama, ja sam lezbijka. 10 minuta nije bilo odgovora, potom je prošlo 20 minuta, pa i pola sata. Onda se javila moja sestra sa pitanjem: Šta si to napisala mami? Odgovorila sam, da sam lezbijka. Moja sestra je to znala. Potom mi je rekla da mama sjedi i plače. Prije godinu dana rekla mi je da ona to prihvata, iako ne može da razumije."

Helin ne smatra da je razlog za nerazumijevanje vjera i činjenica da je njena porodica muslimanska. Njeni ionako ne prakticiraju vjerske običaje. Ali to nije slučaj sa drugim muslimanskim porodicama. Kada saznaju da njihova djeca imaju homoseksualne sklonosti, oni ih prinudno udaju ili žene ili, uz opasku da su bolesni, šalju kod psihijatra. U Berlinu postoji i udruženje pod nazivom "Gladt", koje se brine o ovakvim slučajevima. Helin je angažovana u ovom udruženju, koje joj je puno pomoglo kada se doselila u Berlin.