Kako je sport promijenio život invalidima

Kina je na Olimpijskim igrama dokazala da je sportska super sila. Na Paraolimpijskim igrama sada to želi potvrditi. Prije četiri godine u Atini kineski sportisti sa tjelesnim oštećenjem su osvojili 141 zlato i tako po broju osvojenih medalja bili odmah iza SAD.

No, to nije slučajnost jer kineski paraolimpijski tim je produkt državnog sistema koji se o ovim sportistima brine na razne načine i tako mijenja njihov život. Sportski centar za invalide, ljude sa trajnim tjelesnim oštećenjem u Šangaju postoji pri Školi za elitne sportiste u Kini. Ovo je jedno od mjesta gdje se takmičari u sjedećoj odbojci i talentirani u atletskim disciplinama svakodnevno susreću.

Sport promijenio invalidski život

Yao Fang je nakon jedne saobraćajne nesreće ostala invalid: „Nisam se tada razumjela u sport. Imala sam svoje radno mjesto i o sportu nisam puno razmišljala. A potom mi je, nakon nesreće, preporučeno da se bavim sportom. Bila sam zapanjena i pitala sam se kako uopšte da se bavim sportom kao invalid. Onda mi je rečeno da trebam koristiti samo ruke, a da noge ne trebam ni pokretati. Ispostavilo se, da sam pokretljiva i da dobro reagujem.“ Tako je Kineskinja Yao Fang odabrana za mačevanje u kolicima. Olimpijada invalida u Pekingu je njeno prvo veliko sportsko takmičenje. No, ona kaže kako je za nju mnogo važnije da je promijenila razmišljanje o životu u novim okolnostima: „Nakon saobraćajnog udesa, dok sam još ležala, mislila sam da ću čitav život biti prikovana za krevet. Da neću više naći posla i neću zarađivati. Osjećala sam se bezvrijedno i mislila sam da me svi gledaju kao ljudski otpad. Sport me preporodio i promijenio moj kompletan invalidski život. Sada se osjećam kao zdrava žena. Invalidi koji se ne bave sportom ne žive tako dobro kao mi.“ Yao Fang kaže kako u upravi grada Šangaja zarađuje 380 juana, 38 eura mjesečno, što je i za kineske prilike skromna suma. No, kaže da je prije par godina zarađivala samo 10 eura.

Pronađena životna radost

28-godišnja Zhang Lei također trenira mačevanje u kolicima u Šangaju: „Živim ovdje u Sportskom centru, a svake dvije nedjelje odlazim kući. Treniramo i radimo, iako i ne moramo ići na radno mjesto. Svaki mjesec dobijamo po par stotina juana. Radim za jednu stranu firmu, ali to je samo formalno." Zhang Lei je u Atini prije četiri godine, osvojila olimpijsko zlato u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji. Slično je sa Li Hongi koja je u Atini osvojila zlatnu medalju u sjedećoj odbojci: „Prije sam bila zatvorena osoba. Sport mi sada donosi životnu radost. I materijalna situacija mi se popravila, posebno nakon zlatne medalje na Paraolimpijskim igrama. Mogla sam čak pomoći i mojim roditeljima u novcu. Mnogo toga je sada moguće.“