Kako radi njemački Institut za normiranje DIN

Naša briga je da sve bude uskladjeno, da sve odgovara, kaže Torsten Bahke, direktor njemačkog Instituta za odredjivanje normi. Na primjer: automobilski dijelovi. Da nisu normirani, sa traka ne bi izlazili gotovi automobili. A proizvodjači dijelova morali bi obustaviti rad, kaže Torsten Bahke i pojašnjava:

«Danas,u vrijeme globalizacije, normiranje je dobilo posve drugi značaj. Proizvodi moraju imati iste mjere i dimenzije, kako bi se mogli prodavati u cijelom svijetu. Jedna od najpoznatijih normi je stranica papira DIN A4. Svi štampači, uredjaji za kopiranje, faksovi su prilagodjeni ovom formatu. Kada bi se na tržištu pojavili različiti formati stranice, to bi izazvalo nepoželjne troškove i osujetilo masovnu proizvodnju.»

Norme odredjuju i sigurnosne standarde, kada je riječ o gradnji električnih centrala i proizvodnji dječijih sjedišta za automobile. O svemu tome brine se direktno 450 saradnika a indirektno 25.000 eksperta, koji rade u brojnim odborima njemačkog Instituta za normiranje. Da bi se uveo jedan standard potrebno je da prodju dvije do četiri godine. Torsten Bahke:

«Poticaj u načelu dolazi iz privrede. A mi kao DIN organiziramo cijeli proces. U to sve uvežemo mala i srednja preduzeća, velike koncerne ali i potrošače. I tako konsenzusom nastaje norma. Obično se dogovorimo o jednoj verziji. To je važno, jer se norma inače ne bi primjenjivala.»

Dakle DIN- njemački institut za normiranje ne donosi norme već ih preporučuje. Ali ne samo za Njemačku već za cijeli svijet. Već deset godina ovaj Institut se posmatra kao medjunarodna ustanova. Tim prije što je 90% normi, koje je on preporučio primjenjeno u Evropi. Tako njemački vlasnik automobila može biti siguran da po DIN-normi može točiti benzin u svim zemljama Evrope. 150 država inače je uključeno u stvaranje medjunarodnih standarda. Samo jedna zemlja se protivi. To su Sjedinjene Američke Države. Rezultat svega je da svi mobilni telefoni ne funkcioniraju u Americi kao i da nejmački poduzetnik ne može konkurirati ako želi učestvovati u gradnji električne centrale u Americi. Dakle američke norme nisu u skladu sa evropskim.

Bilo kako bilo aparat za uvodjenje jednakih standarda i normi košta njemačku ekonomiju 700 miliona eura godišnje. Ali suma koja se uštedi mnogo je veća. Ona iznosi 16 milijardu eura.