Kao u bajci - vozač u službi nacije

Tada se igra vječiti derbi Njemačka – Engleska. Za Wollea – kako ga ekipa inače zove – ovo nije običan posao. „Jednostavno sam presretan i zahvalan što mogu da obavljam ovaj posao. Za mene to i dalje predstavlja jednu vrstu poklona koju sam dobio. Ipak, ne dobija puno ljudi ovu čast da obavlja ovaj nesvakidašnji posao.“

Navijači zavide Hochfellneru. Prilikom dana reprezentacije pod nazivom „DFB-Hautnah“ u oktobru mjesecu, autobus nogometne reprezentacije je bio također otvoren za radoznale navijače. Hochfellner je morao tom prilikom da odgovara na često postavljana pitanja navijača: „Ljude najviše interesuje: Ko sjedi gdje? To je najčešće postavljeno pitanje.“

Svatko na svom mjestu

U prednjem dijelu sjedi Joahim Lev (Joachim Löw) pokraj ostalih trenera i menadžera Olivera Bierhofa. Odmah iza njih su doktori i fizioterapeuti. Igrači zauzimaju mjesta u zadnjem dijelu autobusa. Torsten Frings, na primjer, sjedi odmah do kapitena Mihaela Balka (Michael Balack). Postoje sjedišta sa stolom u sredini gdje četiri igrača zauzimaju mjesto. To je bilo idealno mjesto za kartanje. Međutim, stvari se mijenjaju: „To je nekada bilo kada su igrači kockali na tom mjestu, sada to više ne rade. Na tim stolovima se danas nalaze knjige i razni časopisi“, kaže Hochfellner.

Hochfellner je svojevremeno namjeravao da postane poljoprivrednik. Ali umjesto da radi na poljima, on je već od 1992. godine vozač njemačkog „elfa“. Oko 80.000 kilometara godišnje prelazi Hochfellner sa luksuznim autobusom koji je 13 metara dug i ima 400 konjskih snaga. Ovaj Mercedesov autobus je sedmi po redu kojeg reprezentacija koristi i klasično je ofarban u bojama njemačke zastave: crna, crvena, žuta.

Tko to tamo pjeva

„Dio sam ekipe, jedan sam od njih. Jedemo, spavamo i provodimo noći zajedno. Pokušavam da se prema svakom igraču ponašam isto. I oni se prema meni ponašaju normalno. Nemam omiljenog igrača, ali se uvijek obradujem kada ih nakon dužeg vremena ponovo vidim“, ponosno opisuje Hochfellner koji vozi autobus po cijeloj Evropi, ali i po drugim kontinentima.

„Za vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu (SP) 2006. godine vladala je velika euforija u autobusu. Smijalo je se, pjevalo i plesalo. Muzika je uvijek bila veoma glasna. Bila je to prava žurka“, kaže Hochfellner i naglašava da je bilo i drugih momenata: „Nakon nekih izgubljenih partija imao sam priliku da vidim kako neki igrači plaču. Takve me situacije posebno potresu.“

Kao vrhunac svoje karijere Hochfeller smatra SP 2006. Tada je bio iznenađen dočekom reprezentacije ispred Bradenburške kapije u Berlinu nakon osvojenog trećeg mjesta na SP 2006. u Njemačkoj. Slično slavlje Hochfellner ne očekuje poslije predstojećeg meča sa Engleskom, ali već sada se raduje nastupajućoj vožnji reprezentacije kroz Berlin.