Binnenschiffer Stuntz

Na njegovom brodu nijedan dan nije isti. Hoće li posmatrati izlazak sunca iz svoje kontrolne kabine, svoje privatne sobe na brodu ili kući u krevetu - to ovisi o trajanju vožnje. Naravno ovisi i o tomu koliko ljudi čini posadu na brodu. Jedno je, međutim, uvijek isto kod Fritza Stuntza, i to već 30 godina: doručak. S osmijehom opisuje taj svoj jutarnji ritual: "Ujutro jedem pahuljice - od ponedjeljka do petka. Jedino nedjeljom jedem jaje i kiflu." Uz to šoljica čaja ili čak dvije. Kava slijedi tek nakon nekoliko sati, kad sjedne u fotelju u kontrolnoj kabini.

Fritz Stuntz je sa svojih 68 godina već odavno dosegnuo starost za umirovljenje. No, kao samostalni kormilar broda riječnog prometa on još uvijek nekoliko dana u tjednu upravlja brodom. Ljubav prema vodi je naslijedio od svojih predaka, i oni su se bavili plovidbom. "Na brodu imate slobodu", objašnjava Stuntz. To je glavni razlog zašto je prije pola stoljeća krenuo stopama svoga oca.

Dva prsta dovoljna da upravlja brodom

Staro metalno kormilo se još uvijek nalazi na brodu. Ali je to samo relikvij za sjećanje na stara vremena. Danas su kapetanu Stuntzu dovoljna tek dva prsta kako bi upravljao brodom. Kontrolna kabina izgleda kao kokpit. Sve je novo: radar, walkie-talkie, kompjuter. "Kad sam ja tek počinjao, tada su svi sve radili." Prije se posao kormilara broda učio počevši od najnižeg stupnja. "Tada su i sami šefovi bili kormilari. Danas ljudi dolaze s fakulteta i misle da sve najbolje znaju."

Upravljanje brodom, promatranje razvoja vremenskih prilika i vodostaja, čišćenje palube i brodskih magazina, briga o motoru - sve je to dio posla kapetana Fritza Stuntza. Ali godine nose svoje: "Tjelesni rad - to više uopće ne mogu", žali se Stuntz i dodaje da mu to i nije potrebno jer ima ljude na brodu koji to rade. Stuntz se zaklinje u svoju posadu: četiri radnika, kojima slijepo vjeruje.

Konkurentska borba na vodi

Fritz Stuntz pripada staroj školi brodara: vlasnik broda, koji još uvijek sam stoji iza kormila. Kaže da je lijepo imati svoj brod, ali i da to nosi troškove. Koliko novca njemu ostaje, saznaje tek na kraju godine. Popravke, zastoji strojeva, nabavka - mora čuvati novac, jer nikad ne zna što se još može dogoditi do kraja godine. Njegov stari brod se mora uvijek usklađivati s novom tehnologijom. Konkurencija je velika. "Ne dobiva tovar onaj koji ima najveći brod, a ni onaj koji ima najsigurniji brod, nego onaj koji to najjeftinije prevozi." U vremenima gospodarske krize Stuntz preživljava tako što prevozi šljunak i otpad. Ipak, zadovoljan je svojim životom. Nije mu se moglo ništa bolje dogoditi, smatra.

Ne poznaje riječ stres

S pričom i uz humor, vrijeme na brodu prođe veoma brzo. Fritz Stuntz ne zna za stres. Ima jednostavan recept: "Vjernik sam. Što god dođe, neka dođe." Kad svoj tovar sigurno otpremi slijedi presjedanje: od kormila za volan. To ide veoma brzo, jer je njegovo auto uvijek natovareno na brod. Samo nekoliko minuta je potrebno da se auto pomoću dizalice prebaci "nasuho". Slijedi put kući u Virneburg, malo selo u Porajnju-Falačkoj. Tamo na njega čekaju njegova supruga i četvero unučadi, sve i jedno djeca njegovog sina jedinca Torstena. On je zaposlen kao - gle iznenađenja - kormilar! Ali, na kapetana Fritza Stuntza kući čekaju i njegovi kućni ljubimci. I oni su potpuno u vodenom elementu. Zlatne ribice i šarani strpljivo u svome jezercetu čekaju na njega. Govori im "Dobar dan" i onda im daje hranu.

Još jedan ritual je svojstven Fritzu Stuntzu, a to je čitanje tjednika "Der Spiegel". Čini se kao da taj magazin na stolu u dnevnoj sobi strpljivo čeka upravo Fritza Stuntza. Jako se zanima za politiku i gospodarstvo. "Aktivan sam u mjesnom udruženju CDU-a (Kršćansko-demokratska Unija). Često nastojim da razgovaram s političarima kako bih iskazao kritiku i ne dam se pritom smesti", naglašava. Svaki dan Fritza Stuntza je ispunjen. Vremenski zahtjevan posao, obitelj i pored toga politički angažman. Tu ne preostaje puno vremena za ostale stvari. Ali za sastanke s prijateljima, razgovore sa susjedima i jednu partiju karata se uvijek odvoji malo vremena. "Većina ljudi te poznaju samo kad im je to od kakve koristi. Ali kad poznajete čovjeka i onda kad vam nije od koristi, to je za mene veoma lijepo." Fritz Stuntz - otvoren i pošten čovjek, kojemu možete vjerovati.

Autorice: Elizabeta Miloševska / Marina Martinović

Odg. urednik: Azer Slanjankić