1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Karsai izrazio zadovoljstvo razgovima sa Bušom

Rubriku "Utorkom o.." uredio i vodio Mehmed Smajić7. august 2007

Američki predsjednik se nije saglasio sa Karsaiem o ulozi Irana

https://p.dw.com/p/BRhy
Bush i Karzai u Camp DaviduFoto: AP

George Bush i Hamid Karsai očekuju da će borba koji se vodi protiv Talibana u Afghanistanu zasigurno potrajati. To su dvojica zvaničnika saopštila u ponedjeljak nakon dvodnevnog susreta u Camp Davidu u američkoj saveznoj državi Maryland. Jedna od tema njihovih razgovora je takodjer bila i uloga susjednih zemalja Irana i Pakistana u takozvanom "ratu protiv terora".

Hamid Karsai se školovao na američkim univerzitetima tako da je on uvijek imao dobar odnos prema ovoj zemlji i njenim ljudima. Zbog toga nije ni čudo da je već krajem 2OO1. zapravo bio čovjek Washingtona i da je nakon progona Talibana postao prvi afganistanski predsjednik. Ni u ljeto 2OO7. ništa se u principu nije promjenilo po pitanju njegovog prijateljstva prema Americi. I mada su dvojica državnika pred novinarima izražavala medjusobno prijateljstvo ipak je to bilo više od laskanja kada se Karsai zahvalio Sjedinjenim Državama za oslobadjanje, stabilizaciju te za poboljšanje sveukupne situacije u Afghanistanu. Pored toga što se već dugo izvještava o tome da je povećani broj civilnih žrtava prilikom američkih napada na pripadnike Al Kaide i Talibana izavao u ovoj zemlji negodovanje pa čak i mržnju prema oslobodiocima, Hamid Kaarsai je nakon razgovora u četiri oka sa predsjednikom Bushom rekao:

”Veoma sam radostan da mogu da vam kažem da je on afganistanski narod nazvao prijateljima i saveznicima u borbi protiv terorizma te da je izrazio pogodjenost zbog civilnih žrtava, dakle moram vam reći da sam bio veoma zadovoljan ovim razgovorima”.

I predsjednik Bush se pred novinarima uhvatio te teme i iskoristio priliku da kaže odkuda dolaze zlo i mrak:

"Kao prvo ja u cijelosti shvatam strah, patnju i brigu koju osjećaju afganistanski gradjani kada ode jedan nedužni život. Kao drugo, obećavam afganistanskom narodu kao i njegovom predsjedniku da ćemo mi sve uraditi kako bismo zaštitili nedužne. Prilikom naših vojnih operacija mi razmišljamo o tome da je time ugrožen život nedužnih gradjana. No kao treće: Talibani su ti koji nedužne koriste kao živi štit. Talibani su hladnokrvne ubice, oni se ne obaziru ljudski život”.

Prema riječima Busha upravo pred ovim izazovom se nalazi Afghanistan kao i slobodni svijet i zato se ta prijetnja i dalje mora suzbijati.

I na kraju je uslijedilo završno pitanje upućeno Georgu Bushu. Da li se on slaže sa svojim gostom da Iran može riješiti problem Al Kaide i Talibana, na što je Bush odgovorio:

"Radi se o vladi koja pretenduje da napravi atomsku bombu. Ona istovremeno ne dopušta svom narodu da zauzme mjesto koje zaslužuje u svijetu te da iskoristi njegov potencijal. Predsjednik Karsai i sam zna najbolje šta se dešava u njegovoj zemlji i ja sam spreman da to saslušam. Iz moga ugla, do iranske je vlade da ona prvi put dokaže da predstavlja pozitivnu snagu”, rekao je Bush.

Sastanak predsjednika bez vlasti i cara bez carstva

Der Beifahrer Hamid Karsai
Foto: AP

Afganistanski predsjednik Hamid Karzai je zbog jačanja svoje pozicije bio primoran doći kod Džordža Buša. Aktuelna kriza oko otmica u njegovoj zemlji, sve jače aktivnosti talibana,trgovina drogom koja je u procvatu i prijeteći porast ekstremističkih aktivnosti u susjednom Pakistanu, problemi su sa kojim se susreće Karzaji čija vlada se uz pomoć NATO-a jedva drži na nogama i koja osim Kabula i njegove okoline ima malo uticaja. To pokazuju i napori njegove vlade na oslobađanju talaca iz Koreje i Njemačke.

Šta može uraditi predsjednik Buš u podršci predsjedniku Karzaiju? SAD godišnje u Afganistanu ulažu oko milijardu dolara. Zahvaljujući tome i širokoj međunarodnoj pomoći, smrtnost djece je danas znatno manja nego prije pet godina. U Afganistanu se danas nalazi 85.000 djece koja pod talibanskom vlašću ne bi doživjela svoj šesti rođendan. Polovina od tog broja su djevojčice od kojih većina danas pohađa školu što je za vrijeme talibanskog režima bilo ne zamislivo.

Međutim, gnjev kod ljudi izaziva odnos 20.000 američkih vojnika stacioniranih u ovoj zemlji. Njihovim odnosom protiv talibana je života koštalo nekoliko stotina civila. Već odavno je i misija NATO-a na jugu od osigurača mira prerasla u ratnu misiju u kojoj se gubljenje života civila naziva kolateralnom štetom. Karzaijeva vlada je u nekoliko navrata upozoravala ISAF trupe na oprez. Samo mali dio američkih trupa u Afganistanu je pod komandom NATO-a.

Osim toga tu je i eskalacija u apsolutnom interesu talibana. Svako poginulo dijelete u napadu NATO-a se dosta teže mjeri nego od statističkog opadanja broja umrle dojančadi i novi je povod za akciju talibana. To isto važi i poljoprivrednike koji u proizvodnji droge traže izvore prihoda. Navalu talibana podgrijavaju i borbe u graničnom području sa Pakistanom u šta su umiješani i prsti predsjendika Buša. Pakistanki predsjednik Mušaraf je nezahvalnoj poziciji kod islamističkih snaga u zemlji, posebno nakon akcije njegovih vojnika na Crvenu džamiju. Američka intervencija čak i u slučaju hapšenja Mula Omara ili Osame Bin ladena, mogla bi dovesti do smjene vlasti u Pakistanu a time bi Buš izgubio najvažnijeg saveznika u bporbi protiv terorizma.

Tako gledano, Bušova vlada Afganistan godinama stavlja u snijenku rata u Iraku i ostavlja po strani. Također nedostaje i zajednička strategija zapada za ponovnu civilnu izgradnju. Sada na kraju Bušovog mandata se više ne može računati sa promjenom kursa. Karzaji mora čekati na novi politički početak u SAD i to nakon narednih predsjedničkih izbora. Ako za to nije kasno. Dok se to ne dogodi, prije svih evropske zemlje moraju napokon početi razmnišljati i istinskoj strategiji za civilnu obnovu. Inače, već naredna kriza oko talaca mogla bi naškoditi ISAF-ovoj koaliciji i dovesti do kolebanja.

Treba li proširiti misiju Bundeswehra u Afganistanu?

«Misiju njemačke vojske u Afganistanu treba proširiti» smatra njemački ministar vanjskih poslova Frank-Valter Štajnmajer. Bundeswehr je do sada angažovan na sjeveru zemlje,a prema riječima ministra Štajnmajera, sada bi trebao biti angažovan i na jugu.Gernot Erler je državni ministar u ministarstvu vanjskih poslova i za njega to treba biti povezano sa zadacima obuke koja je do sada bila koncentrisana na obuku policajaca i vojnika na sjeveru. Također se mora pojasniti kako sve to treba biti organizovano. Prema Ewrlerovim riječima diskusija o proširenju misije treba biti usmjerena u pravcu toga da se mora znati šta mora biti urađeno da bi misija bila uspješnija nego sadašnja.

Gernot Erler
Foto: PA/dpa

«Mišljenja sam da obuku u svakom slučaju moramo pojačati. Radie se o tome da afganistanske snage budu u situaciji da se same bolje štite od napada talibana. Ali o tome moramo još razmisliti».

Afganistanski predsjednik Hamid Karzai koji se nalazi u dvodnevnoj posjedi Sjedinjenim Američkim Državama, izjavio je da se situacija u Afganistanu znatno pogoršala.

«To znamo. U posljednju godinu dana se povećao broj napada. Naravno tu su primjetne razlike između južnog i istočnog i sjevernog i zapadnog regiona. Njemačka je preuzela zadatke na sjeveru zemlje. I u tom regionu je situacija postala teška, ali problem su jug i istok zemlje».

Generalni sekretar NATO-a Jap de Hoop Šefer je, što je, kada je o njemu riječ, rijetkost, od Njemačke zatražio više angažmana u Afganistanu. Šef vanjskopolitičkog komiteta njemačkog parlamenta, Rupreht Polenc smatra da poziv za više angažmana upućen na više adresa a ne samo na Njemačku.

Ruprecht Polenz
Foto: ZB - Fotoreport

«Ukoliko je on samo mislio na Njemačku, tada sa sigurnošću trebamo ispitati dali i gdje možemo više učiniti.Ali nemamo razloga pojačavati angažman ili reći nismo uradili dovoljno toga. Njemačka je zemlja koja je od početka tu. Posebno smo se angažovali u bonnskom procesu. Jedna smo od zemalja koja je u zemlju poslala najviše vojnika. Također zajedno sa EU dajemo veliki doprinos u tzv. civilnoj ponovnoj izgradnji. Ali sigurno je da ćemo provjeriti gdje možemo pojačati naš angažman».

«Ukoliko govorimo o vojnoj misiji i njenom značaju za cjelokupan uspjeh, tada govorimo 20 procenata. Vojska je sporedna stvar u obnovi Afganistana.80 posto napora koji su neophodni, obuhvataju civilnu izgradnju. Kod ostalih 20 procenata moramo doći do toga da više stvari u svoje ruke preuzmu sami afganistanci. Sve to opet iz razloga što moramo spriječiti da se strane trupe pretvore u okupacione.Zato zahtjev za više stranih vojnika u Afganistanu u principu nema smisla».

Smatra Šef vanjskopolitičkog komiteta njemačkog parlamenta, Rupreht Polenc.

Predsjednica stranke Zelenih Klaudija Rot, smatra da je u Afganistanu potrebna velika civilna ofanziva i da nedostaje policijska struktura. « O tome se govori mjesecima, ali ništa nije urađeno niti promijenjeno», izjavila je za drugi program njemačke televizije Klaudija Rot i dodala:

«Mislim da je pogrešno reći da tamo nedostaje vojske.Mislim da trebamo radikalne promjene , također i drugačiju vojnu strategiju».