Kastel - Blago grada na Vrbasu

I najmanji evropski gradići imaju organizovane turističke obilaske tvrđava i dvoraca, posebne obilaske sa vodičima i radnje sa suvenirima čime privlače turiste. No, Kastel koji ima izuzetno bogatu istoriju i mnogo za ponuditi, ostavljen je da propada. Rekonstrukcije tvrđave je godinama u pat poziciji. Postoje razne spekulacije o tome na koji će način tvrđava i prostor oko nje biti iskorišteni. Ono što je sigurno je da ako se situacija uskoro ne promjeni neće više biti tvrđave koja je dio života više generacija Banjalučana.

Istorija povezana sa legendom

Malo evropskih tvrđava se može pohvaliti bogatim istorijskim nasljeđem kao Kastel. Imao je mnoge vlasnike, a arheološka istraživanja pokazala su da je život na mjestu današnjega Kastela postojao još u praistoriji.

 „Kastel je pupak Banjaluke, mjesto gdje je ona iskonski nastala što su potvrdila i arheološka istraživanja. Istorija Kastela je slojevita i po svemu sudeći na mjestu današnjeg Kastela nekada je bilo rimsko utvrđenje. Prije tri godine navršilo se tačno dvije hiljade godina otkada je rimski vojskovođa Germanikus ove krajeve današnje sjeverne Bosne pripojio Rimu. Kastel je potom vijekovima bio tursko utvrđenje sve do Austrougarske i Berlinskog kongresa. Malo građana zna da je Kastel nekada imao opkop oko zidina u koji se puštala voda tako da je ta fortifikacija imala još veću snagu i bilo ju je još teže osvojiti“, priča u razgovoru za Dojče vele Zoran Pejašinović, profesor istorije i direktor banjalučke gimnazije.

Uz istoriju Kastela vezana je i banjalučka verzija priče o Romeu i Juliji. Prema jednoj verziji romantične legende mlada banjalučanka Safikada zaljubila se u jednog vojnika koji je služio u tvrđavi Kastel. Sve je bilo idilično dok njen vojnik nije poslan na front gdje je ubrzo izgubio život. Očajna Safikada otišla je do zidina Kastela i stala pred top koji je svaki dan označavao podne kako bi izvršila samoubistvo. Po drugoj verziji Safikada je bila zaljubljena u austrijskog vojnika i porodica joj je branila ovu ljubav zato što su mladića smatrali okupatorom. Koja god verzija bila tačna, sigurno je da je prilikom rekonstrukcije Safikadinog groba 1987. godine pronađen ljudski kostur na dubini od jednog metra za koji je utvrđeno da datira iz 16. vijeka.

Safikadina grobnica se danas nalazi prekoputa Kastela i jedna je od nezaobilaznih stanica za turiste. Običaj je da mladi parovi pale svijeću na grobnici ili da ostave cedulju sa željama na Valentinovo (Dan zaljubljenih). Ova tragična priča umnogome je doprinijela imidžu Kastela i mogla bi poslužiti kao izuzetna turistička atrakcija, međutim osim spomen ploče koja je relativno nedavno postavljena u blizini grobnice, još uvijek nije urađeno dovoljno na restauraciji i popularizaciji ovog turističkog blaga.

Hitno potrebna rekonstrukcija

O rekonstrukciji Kastela govori se već godinama. I dok se svi slažu da je rekonstrukcija tvrđave prijeko potrebna, mnogi se plaše da će planirane podzemne garaže ugroziti autentičnost objekta. Pejzažni arhitekt Miljenko Bokan radio je na sanaciji tvrđave nakon velikog zemljotresa 1969. godine. Smatra da revitalizacija Kastela mora biti zasnovana na sistematskom istraživanju i da improvizacije ne smiju biti dopuštene.

"Revitalizacija ovakvih struktura nije jednostavan postupak. Mora postojati kontinuirana suradnja sa povjesničarima umjetnosti i sa građevinskim inženjerima. Osim toga, Kastel nije u potpunosti istražen. Mi smo napravili puno ali ima još mnogo toga što se treba očistiti i arheološki definirati. Jedan od najsloženijih problema je budući sadržaj građevine. Pogrešan sadržaj može taj objekat uništiti a dobro odabran sadržaj može unaprijediti i osigurati mu život.“

Miljenko Bokan posebno kritikuje izgradnju ceste duž rječice Crkvene i pokrivanje Crkvene koja je bila bitan element tvrđave čime je učinjena velika šteta ovom prostoru.

„Veoma bitan potencijal ovog spomenika kulture je to da se on nalazi u centru grada. On ima fenomenalnih kulturno-povijesnih atributa, veliki prostorni i rekreativni potencijal. Imati takvo nešto uz rijeku, u centru, je nešto što malo koji grad ima. Narušavanje ovakvog prostora je van svake pameti.“

Banjalučani odlučuju o budućnosti Kastela

Postoji mnogo vizija o tome kako bi Kastel trebao izgledati. Prema planu Gradske uprave, projekt revitalizacije bi trebao započeti 2013. godine. Dosadašnji gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović najavio je da će projekat koštati između 30 i 35 miliona evra a zeleno svjetlo dao je i Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa.. Projekt je međutim na čekanju zbog nedostatka novca.  Profesor Pejašinović smatra da bi Kastel trebao postati brend Banja Luke.

„Volio bih da Kastel bude jedno kulturno-umjetničko središte poput, na primjer, Petrovaradinske tvrđave u Novom Sadu gdje bi se pored koncerata mogle održavati izložbe i gdje bi se dio prostorija koje su potpuno zapuštene preuredile u ateljee. Za pravu rekonstrukciju Kastela potrebno je ne samo mnogo novca nego i dobra ideja. Kastel bi trebao postati brend Banjaluke, mjesto gdje ljudi mogu odvesti svoje goste na ručak ali i u obilazak, gdje mogu kupiti neki suvenir koji će ponijeti za uspomenu.“

U posljednje vrijeme mnogo toga se mijenja u Banjaluci. Pokret 'Park je naš' pokazao je da je građanima Banjaluke stalo do njihove okoline i kulturnog i istorijskog nasljeđa koji pripada generacijama Banjalučana. U toku ljeta i jeseni  organizovane su tribine i javne rasprave o izmjeni regulacionog plana i odziv i interesovanje građana bio je puno veći nego ranijih godina. Postoji i pokret 'Spasimo Kastel' koji nastoji da podigne svijest građana o lošem stanju u kojem se Kastel nalazi. Poput banjalučkih 'šetača' oni se bore se za promjenu u gradu na Vrbasu koja je i više nego potrebna.

Autorka: Staša Nikodinović

Odgovorni urednik: Belma Fazlagić-Šestić i Svetozar Savić