Kenjac u nevrijeme iz priče o zlatnom dobu

Sarajevo Film Festival nije nadmašio sve prethodne samo zbog 232 filma iz 53 zemlje svijeta, 700 akreditovanih novinara iz zemlje i inostranstva, 13 programa i 10 lokacija na kojima se održavaju filmske projekcije, nego i zbog kvaliteta filmova koji su viđeni do sada. Hrvatski novinar Robert Zuber, sa pozivnicom 'prijatelja Festivala' pogledao je igrani film „Kenjac“, reditelja Antonia Nuića iz Takmičarskog programa, rumunjski film „Priče iz zlatnog doba“ Cristiana Mungiua i „Nevrijeme“ Hansa-Christiana Schmida.

„Mislim da je ovogodišnji Sarajevo Film Festival najjači do sada, po ovome što sam vidio, a i drugi su mi to rekli. A što se tiče atmosfere, ona je sjajna jer ljudi naprosto zrače nekom pozitivnom energijom“, kaže Zuber.

Kenjac, Prijenos i Jesen u mojoj ulici

Igrani film „Kenjac“ (produkcija: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija), reditelja Antonia Nuića, rođenog u Sarajevu, a sa hrvatskom adresom, otvorio je Takmičarski program i napunio do posljednjeg mjesta dvoranu Narodnog pozorišta. Film snimljen u hercegovačkom kamenjaru obrađuje temu nerazriješenih, potisnutih i delikatnih porodičnih odnosa, ponajviše na relaciji otac-sin. Na izvjestan način, film govori o lekcijama života koje se kao greške, neminovno generacijski ponavljaju. Sjajne uloge u ovom filmu odigrali su Nataša Janjić, Tonko Lonza, Emir Hadžihafizbegović i Nebojša Glogovac. Uostalom, festivalska publika i novinari, burnim su aplauzom nagradili ovaj film nakon projekcije, a nagrade sa ovogodišnjeg festivala u Puli, za scenario, muziku i kameru, dobra su preporuka.

Drugi igrani film iz Takmičarskog programa, mađarski „Prijenos“ („Transmission“), reditelja Rolanda Varnika, donio je priču o tome šta se desilo kada su slike nestale. U gradu u kojem je ostalo malo ljudi, prestali su da funkcioniraju kompjuteri, televizori, mobilni telefoni i druge telekomunikacijske naprave. Nekadašnji konzumenti sada se teško nose sa simptomima odvikavanja. Priča prati tri brata koji pokušavaju prevazići svoje lične probleme, dok društvo polako pokušava pronaći alternativne načine života. Sam autor Roland Varnik svoj film opisuje kao 'antiutopiju, atipičnu viziju kraja svijeta u kojoj se posebna pažnja posvećuje ljudskim reakcijama na situaciju koja u temelju destabilizira uobičajene životne okolnosti'.“

I treći film iz takmičarske selekcije „Jesen u mojoj ulici“ reditelja Miloša Pušića iz Srbije, napunio je dvoranu Narodnog pozorišta. Dvojica mladića, nerazdvojni prijatelji, provode gledaoca kroz suburbanu sliku društva izgubljenog u tranziciji, dok grčevito pokušavaju da skuckaju novac i prvi put u životu odu na more. Okosnica filma je gradska četvrt u kojoj stanovnici dijele „kvartovsku sudbinu smisla“, devijantno preživljavajući na društvenoj margini. Priča o ljetovanju ima tragičan kraj, a mladi reditelj iz Novog Sada, Miloš Pušić kaže: „Bliska mi je ova tema o mladima zbog mojih godina, ali i zbog toga što pokazuje kako neke odluke mogu u trenu da vam potpuno promene život.“

„Želio bih doći ponovo“

Biće mnogo posla za žiri Takmičarskog programa na Sarajevo Film Festivalu. Predsjednica ovog žirija glumica Mirjana Karanović gostovala je u festivalskom programu „Na kafi sa... „ i istakla da joj je mnogo lakše nego onima koji su došli sa filmovima: „Ja sada nemam to opterećenje, sedim i gledam filmove, nemam svog favorita.“

I program Open Air u otvorenom kinu Heineken, dobro je posjećen. Veliko kino, sve tri festivalske večeri bilo je ispunjeno do posljednjeg mjesta. Nakon rumunjskog filma „Priče iz zlatnog doba“ reditelja Cristiana Mungiua, s nestrpljenjem se čekao film „Izgubljeni zagrljaji“ Pedra Almodovara. Slavni španski reditelj, koji u svojoj zbirci ima 80 filmskih nagrada i jednog Oskara, nije pratio svoj film. Sarajevskoj publici predstavili su ga glumci Lluis Homar i Tamar Novas. Nije došla ni glavna glumica iz filma Penelope Cruz. „Ona je nevjerovatna. Mislim da je Pedro zaljubljen u nju. Penelope je zvijezda koja ima dara i od nje se može mnogo toga naučiti“, rekao je Lluis Homar i dodao da mu je žao što mora tako brzo otići. „Kad sam išao prema bini, gledao sam publiku i osjetio u srcu nešto posebno. Želio bih doći ponovo“, rekao je španski glumac.

„Sudijama u Haagu se neće dopasti“

U programu Open Air, veliku pažnju publike privukao je i film „Nevrijeme“ njemačkog reditelja Hansa-Cristiana Schmida, napravljen u dansko-njemačko-nizozemskoj produkciji, koji obrađuje dobro poznatu temu ljudima sa ovog tla. Hannah Maynard, tužiteljica Međunarodnog krivičnog tribunala u Haagu, vodi predmet protiv Gorana Đurića, bivšeg komandanta JNA. Kad jedan svjedok upadne u kontradikcije pri svjedočenju, tribunal šalje delegaciju u BiH da se činjenice iz svjedočenja provjere na licu mjesta. Film se publici dopao, ali sudijama u Haagu, ako ga pogledaju, sigurno se neće dopasti.

Sarajevo Film Festival već ima jednog lauerata. U programu „Sarajevo grad filma“, pobjednik je kratki film „Oslobođenje u 26 slika“, (bh. produkcija), koji su režirali Ivan Ramljak i Marko Škobalj.

Inače, ovih festivalskih dana, Sarajevo živi 24 sata. Kafići su prepuni, pred restoranima se čeka u redu za mjesto, a ni zabave ne manjka.

Energija u svakom koraku

Davor i Sanja iz Hrvatske, prvi put su u Sarajevu i došli su isključivo zbog Festivala. „Atmosfera u gradu je odlična, filmovi su dobri. Baš uživamo“, kaže Davor, a Sanja dodaje: „Svaki dan pogledamo najmanje dva filma.“

“Možda samo izgleda da sam ja zalutao na vaš festival. Bio sam turista u prolazu, na putu za Jadran, ali kad sam saznao za Festival, odlučio sam da ostanem tri dana i pogledam neke filmove. Divno je što su ljudi u Sarajevu, nakon svega što su proživjeli, imali energije da naprave ovako nešto. Osjećam tu energiju na svakom koraku u ovom gradu“, kaže Guy Hartnett, turista iz Londona.

Sarajevo Film Festival završava se 20. avgusta, ceremonijom dodjele nagrada, a među njima je svakako najznačajnije „Srce Sarajeva“ za najbolji film u Takmičarskom programu, te ista nagrada za kratki i dokumentarni film.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. urednik: Svetozar Savić