Kerryjeva pobjeda - novi izazov za Evropu?

Moguće je da bi John Kerry bio bolji predsjednik. U Bijeloj kući bi on, kao senzibilni intelektualac koji potiče iz imućne građanske porodice, sigurno uveo novi stil ponašanja. Bio bi manje glasan pokazivao bi manje trijumfalizma i samodovoljnosti a više promišljenosti. Uslov za razmišljanje je sposobnost da se sasluša sagovornik i u tome je po svemu sudeći Kerryjeva snaga. Za razliku od aktuelnog predsjednika koji s mukom kontroliše svoj izraz lica kada mu se ne sviđa mišljenje sagovornika John Kerry dobro zna kakve prednosti ima vješta diplomatija – naposlijetku on potiče iz porodice ambasadora.

Kerry je već u mladosti putovao po svijetu. Evropu poznaje iz sopstvenog iskustva. Išao je u privatnu školu u Švajcarskoj a posjetio je i tada podijeljeni Berlin. Njegovo odrastanje u okolini čiji horizont seže dalje od američkih granica, njegovo vojno iskustvo u Vijetnamu načinili su od njega političara kojem je crno-bijelo šematsko mišljenje strano. Vjerovatno će te lične osobine imati velikog utivcaja na Kerryjevo političko ponašanje.

No, njegova pobjeda je za sada tek daleki cilj. Ipak se može razaznati da se njegova vanjska politika ne bi mnogo razlikovala od Bushove. Rat protiv terorizma će ostati prioritet, iako će nijanse biti različite. Sredstvo kaznenih ili preventivnih vojnih akcija neće biti isključeno. Kerry nije nikada doveo u pitanje Bushovu doktrinu preventivnih vojnih intervencija. Naprotiv, po nepopustljivosti prema Sjevernoj Koreji i Iranu Kerry bi se mogao pokazati agresivnijim i od Busha. U svakom slučaju postoje indicije koje ukazuju na takvu mogućnost.

Možda Kerry ne bi umarširao u Irak, u svakom slučaju ne tako brzo kao Bush. No, ni on nema uvjerljivo rješenje za sve veći irački problem. Za sada je jasno da Kerry neće osloboditi odgovornosti ni protivnike intervencije u Iraku. On se ne mora osjećati odgovornim za fijasko u Iraku, iako je svojevremeno u Senatu glasao za dodjeljivanje ratnih ovlaštenja predsjedniku Bushu. Zato Kerry može ležernije zatražiti podršku od Pariza i Berlina. Naravno, prijateljske države onda teško mogu odbiti takvu molbu.

Vrlo brzo bi se evropska vojska, koja je u povoju, mogla suočiti sa teškim zadacima. Ako bi Kerry pobijedio, to bi vjerovatno “staroj Evropi” donijelo kredit prijateljstva, ali bi kamate za otplaćivanje mogle biti poprilično visoke.