Kineski kao prvi strani jezik Albanaca?

„Neue Zürcher Zeitung“ piše:

„Albanci su lingvisti. Neki od njih ne poznaju samo idiome njihovih grčkih, italijanskih ili slavenskih susjeda, već također govore i njemački, engleski ili francuski. Za to postoje razlozi: Albanski spada u familiju indogermanskih jezika i stranci ga veoma teško uče. Albanski govori svega 7,5 miliona ljudi. Onaj ko govori samo albanski, taj je jezički izoliran. Albanci, međutim, imaju dugu istoriju iseljavanja tokom koje su dolazili u Zapadnu Evropu i u prekookeanske zemlje. Da bi tamo bili uspješni morali su učiti jezike tih zemalja. Pored toga, u Albaniji se mogu sresti ljudi, koji doslovno tvrde da su njihov italijanski naučili pored televizora. Čak i u vrijeme komunizma tamo su se mogle gledati italijanske televizijske emisije.

Ko je za vrijeme diktature Envera Hoxhe htio da napreduje, taj je morao naučiti ruski i to u svakom slučaju u periodu od 1950. do 1960. godine. Kada je 1948. došlo do raskola između Staljina i Tita, partija Envera Hoxhe se stavila na stranu Moskve zbog čega je nagrađena ekonomskom pomoći tadašnjeg Sovjetskog saveza. Međutim, deset godina kasnije, nezadovoljan zbog slabog razvoja teške industrije, Hoxha je promijenio mentora. Tirana je tada svoju vanjsku politiku usmjerila ka Pekingu. Albanija je 1971. predložila rezoluciju UN-a broj 2758, prema kojoj je Narodna Republika Kina – na štetu Tajvana – proglašena za jedinog legitimnog kineskog predstavnika u svjetskoj organizaciji.

Prošlo je dosta vremena od tada. Međutim, albansko-kineski odnosi su i danas veoma dobri. Albanski premijer Sali Berisha predlaže da učenje kineskog bude obavezan predmet u albanskim srednjim školama. Kineska ambasada je pozitivno reagirala na Berishin prijedlog. No, nastavnici nisu baš oduševljeni. Albanski list ‚Shekulli' citira jednu Albanku – sinologa koja kaže: 'Ko želi predavati kineski – bez obzira na jezički talent – taj mora ovaj jezik učiti šest godina'“, piše, pored ostalog, list „Neue Zürcher Zeitung“.

Biće teško pridobiti Obamu za napad na Iran

U komentarima njemačkih listova ove srijede, 07.03., kao teme dominiraju spor oko iranskog atomskog programa, te situacija u Siriji.

O konfliktu sa Iranom novine „Cellesche Zeitung“ pišu u kontekstu predstojećih predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama:

„Biće teško u narednim mjesecima pridobiti američkog predsjednika za vojnu intervenciju protiv Irana, jer Barack Obama ne bi htio da na taj način u opasnost dovede svoj drugi izbor na funkciju predsjednika. Pored toga, napad bi još više povećao ionako previsoke cijene sirove nafte, čime bi u pitanje bio doveden i oporavak američke ekonomije. Možda se upravo zbog toga Obama zalaže za nastavak pregovora sa Iranom – barem do predsjedničkih izbora, koji će se održati 6. novembra“, navodi list „Cellesche Zeitung“.

Ravnodušnost prema ratu i nasilju

O situaciji u Siriji „Hannoversche Allgemeine Zeitung“ piše:

„Sirija kao mučilište na Bliskom istoku, horor kabinet doktora Assada i mjesto masakra ili čak genocida – a svijet zatvara oči? U Moskvi, Pekingu i na drugim mjestima mnogi ne žele uvidjeti tu tamnu viziju. 'Prva žrtva rata je istina', konstatirao je još prije 2.500 godina grčki pjesnik Eshil. I danas njegove riječi služe da opravdaju ravnodušnost prema ratu i nasilju“, navodi, pored ostalog, list „Hannoversche Allgemeine Zeitung“.

Priredio: Senad Tanović

Odg. ured.: Jasmina Rose