1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kineski sportisti – djeca državnog sistema

5. august 2012

„Kiša“ medalja kineskih sportista na Olimpijskim igrama u Londonu je ponovo pokrenula lavinu sumnja u kineski sportski sistem: da li se za vrijeme sportske obuke pazi na pravne metode? Da li se koriste hemijska sredstva?

https://p.dw.com/p/15kC7
Foto: Reuters

Što više kineski sportisti osvajaju medalje, sve su veće sumnje u puteve kojim ovi sportisti dolaze do uspjeha. Kada je 16-to godišnja Ye Shiwen na Olimpijskim igrama postavila novi svjetski rekord u plivanju i posljednjih 50 metara plivala brže nego najbrži muškarac, za mnoge zapadne novinare je bilo jasno: ovdje je upomoć “priskočila” hemija. “To je nevjerovatno”, kaže američki trener John Leonard.

Na konferenciji za novinare nakon takmičenja je Ye rekla da su optužbe neosnovane. “Kada sportisti iz zapadnih zemalja pobijede, onda ih niko ne okrivljuje”, rekla je Ye. Izvještavanje zapadnih medija ne ljuti samo Ye. Komentatori kineskih medija jasno kažu: zapadnjaci zavide uspjesima Kineza.

Olimpijska pobjednica Ye Shiwen
Olimpijska pobjednica Ye ShiwenFoto: dapd

"Ponos svih Kineza"

Sport je u Kini, kao ni u jednoj drugoj zemlji, simbol snage nacije. Stanovništvo slavi uspjehe svojih sportista. Ye se na internetu slavi kao „boginja“ i „ponos svih Kineza“. Kao i prije u državama istočnog bloka, uspjesi atletičara su za kinesko vodstvo važan simbol. Komunističko vodstvo smatra da su dobri sportisti odraz jakog sistema. Vlada u jednom ima pravo: kineski sportisti su zaista djeca državnog sistema.

Dok na zapadu tipična karijera nekog sportiste počinje u sportskom društvu, dotle se karijera jednog kineskog sportiste određuje još u obdaništima koja posjećuju predstavnici vlasti koji traže talente. Kod trogodišnjaka ili četverogodišnjaka se obraća pažnja na njihov izgled. Kod plivačice Ye su presudne za njenu plivačku karijeru bile veoma dugačke ruke. Nakon odabira se dijete šalje u neki od specijalnih sportskih internata u kojima vladaju čelična disciplina i treninzi do iznemoglosti. Ako nekom zapadnom fotoreporteru uspije da posjeti jedan od internata, u javnosti se pojave fotografije na kojima su djeca na čijim se licima vide bolni izrazi i koja pred strogim trenereima jedva da mogu stajati na nogama.

Unosan posao

Na vidjelo izlazi sve više slučajeva u kojim treneri zlostavljaju svoje „štićenike“. Mali kineski sportisti se nazivaju i “uplakana djeca”. Slobodnog vremena nemaju. Lu Ying, koja je u Londonu osvojila srebrnu medalju na 100 metara (leptir) kaže da se radovala kada su je iz trenerskog tima predstavnika Australije pozvali na roštiljanje. „Tako nešto se u Kini nije nikada dogodilo“, rekla je Ying.

Sportska škola u Hangzhou. Ovu školu je pohađala i Ye Shiwen
Sportska škola u Hangzhou. Ovu školu je pohađala i Ye ShiwenFoto: Reuters

Od djece "skoro nemoguće" ne očekuje samo državni sportski sistem nego i roditelji. Oni, doduše njih je mali broj, koji uspiju, ne čeka samo slava. Novčane nagrade, sponzorstva i podrška države su kao i u ostalim zemljama unosan posao. Posebno za djecu sa sela posjeta sportskoj školi može značiti izalazak iz siromaštva.

Atletičarka iz bivšeg DDR-a, Ines Geipel, je pred Olimpijske igre koje su 2008. godine održane u Pekingu pokušala saznati više detalja o kineskom sportskom sistemu. Sa komisijom za sport, koju je imenovao njemački parlament, otputovala je u Kinu kako bi istražila tvrdnje da se u kineskim sportskim školama konstantno vrši doping sportista. „Istraživanje je bilo bolno“, kaže Geipelova. Kineski sportski sistem je „jedna od najbolje čuvanih tajni“ Kine. Posjeta je dozvoljena samo jednoj sportskoj školi koja je i napravljena samo za pokazivanje strancima.

Geipelova je odrasla u sličnom sistemu. U DDR-u, kao i u Kini, sportski talenti su od malih nogu trenirani u sportskim školama. Prinudni doping – bez toga da djeca znaju – bio je normalna stvar u mnogim vrstama sporta. Nakon ujedinjenja Njemačke bivši sportski funkcioneri su kažnjeni zbog prinudnog dopinga. Geipelova kaže da se i sportisti u Kini sistematski dopinguju. “Poznato nam je da je Kina najveći proizvođač EPO-generika, hormona za rast“, kaže Geipelova i dodaje da se na tim medikamentima pažljivo izvrše promjene tako da je u labaratorijima za doping skoro nemoguće dokazati da je riječ o dopingu.

Trening u sportskoj gimnaziji u Jiaxingu
Trening u sportskoj gimnaziji u JiaxinguFoto: Reuters

Kina je često upletena u slučajeve dopinga. Kada je kratko prije Olimpijskih igara u Sidneju 2006. godine navedeno da će biti upotrijebljen specijalni test za otkrivanje EPO-a, Kina je iz svog olimpijskog tima povukla 27 atletičara. Pred Olimpijske igre u Pekingu je u jednoj sportskoj školi na sjeveroistoku zemlje pronađeno 298 ampula sa hormonskim preparatom EPO i 141 doza anabolika.

Plivačica Ye Shiwen je više puta testirana. Predsjednik britanskog Olimpijskog komiteta Colin Moyniham kaže da je Ye Shiwen “čista”. Međutim, kritičari kineskog sportskog sistema neće sjediti skršenih ruku. “Ovdje nešto ne štima od početka do kraja”, kaže Ines Geipel i dodaje: “To su nevjerovatni rezultati. Svako ko poznaje plivanje zna da je to fiziološki nemoguće."

Autori: Mathias Bölinger / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić