Kinezi dolaze

Sandra Bell, savjetnica za pitanja suvremenog managementa, piše doktorsku dizertaciju na temu stretegije uspjeha nekih najvećih kineskih tehnoloških koncerna, poput Lenova, TCL-a, Hicense ili Haier-a:

"Peking ima liste na kojima je točnu utvrđeno koja firma koliko brzo treba rasti. U pravilu se ti ciljevi na neki način i ostvaruju, ali da li su one i profitabilne, to se samo iz brojeva o rastu ne može vidjeti.”

Cilj kinseke politike je da za deset godine 50 kineskih firmi bude na listi 500 najvećih u svijetu. Mada privatno vlasništvo u zemlji još uvijek igra veliku ulogu, najveće kompanije i dalje su u rukama države. To je razlog zbog čega se one gotovo i ne pojavljuju na burzama, i malo investiraju u marketing:

”Oni još ne znaju sasvim točno kako funkcionira tržište. S druge strane je reklama jako skupa. Oni radije svoj međunarodni angažman koriste za bolje pozicioniranje u Kini. Kažu: gledajte, mi naše frižidere prodajemu u New Yorku, ili u Parizu, i možemo staviti Eiffelov toranj na naš plakat.”

U Evropi kineske kompanije uglavnom izazivaju pažnju kada kue neku evropsku firmu i doslovno joj ipiju sve vrijedne sadržaje, ostave samo praznu ljušturu:

"Kao na primjer TCL. Oni kupuju marke, imena koja su etablirana. Kupili su Schneidera u Njemačkoj, ili Thompsona u Francuskoj, samo da bi potom svoje televizore prodavali pod tim brandom. Tako te firme pokušavaju prodrijeti na njemačko tržište: preko partnera i imena koja su već poznata.”

Zbog toga Sandra Bell smatra da će Kinezi prodriarti na međunarodno tržište, ali će samo mali broj firmi imati dugotrajni uspjeh. Primjer je Kompanija Lenovo, koja je preuzela proizvodnju kompjutera IBM-a. :

"Nitko u Kini ne zna za ime Thinkpad – kako su se zvali laptopi IBM-a. Svi znaju samo za marku IBM. U SAD i Evropi su, međutim, laptopi Thinkpad poznati. Sada Lenovo pokušava preko tog imena na tržište uvesti svoje proizvode. Osim topga oni ulažu više i u marketing. Drugi to dosada nisu radili."

Kinezi se još uvijek ne trude dovoljno oko inovacija, napominje Bell, ali je uvjerena da će se tu uskoro promijeniti. Sve je više mladih, koji su dinamični, i poduzetni:

”Meni je to simpatično. U Njemačkoj je suviše opreza, pokušavaju se isključiti svi rizici. U kini se naprasto pokrene biznis – to je gotovo besplatno. Tu su ljudi mnogo fleksibilniji i spremniji na rizik. Oni naprosto pokušavaju, pa ako ide - ide.”