Kiparski konflikt

Prema mišljenju većine promatrača Kiparski-konflikt je emotivno nabijen i gotovo da se ne može riješiti. Pristupom Kipra Evropskoj uniji ovaj konflikt je postao evropskim problemom. On je takodjer i sastavni dio pregovora sa Turskom na njenom putu ka Evropskoj uniji. Ova zemlja bi naime morala kako bi ispunila takozvani protokol iz Ankare, da prizna sve članice Evropske unije dakle i Kipar, te s tim u vezi i važeće carinske odrednice. Zbog toga su krajem prošle godine pojedini dijelovi pristupnih pregovora sa Turskom obustavljeni. U ponedjeljak 22. Januara ministri vanjskih poslova Evropske unije namjeravaju u Brüsselu odpočeti nova savjetovanja o Kiprskom konfliktu.

Kipar – 15. Juli 1974. Grčko-kiparski pripadnici nacionalne garde su izveli puč protiv predsjednika, arhiepiskopa Makariosa. Gardiste je podržavala grčka vojna hunta u Atini a cilj puča je bio da se Kipar priključi Grčkoj. No to turska manjina na ovom otoku, koja sačinjava 2O odsto stanovništva, ne može da dopusti. Pet dana kasnije na Kipar su umarširale turske snage koje su zauzele sjeverni dio otoka. Kipar je podijeljen. Oko dvije stotine hiljada ljudi je tada sa juga izbjeglo na sjever i obrnuto. Podjela se potom manifestirala time što su politička vodjstva obje strane ostala čvrsta u svojim stavovima te ideologijama. Rauf Denktasch dugogodišnji predstavnik turskog dijela Kipara se duže vremena zalagao za podjelu otoka:

”Ako sam rekao ”ne” i zbog toga tu stojim kao neko ko je tvrdoglav, onda je to čast za mene. Istorija će pokazati da sam u pravu".

Više od dvije decenije se Ujedinjeni narodi trude da riješe ovaj konflikt, ali uzalud. No ipak 1999. je došlo do izvjesnog pomaka, zahvaljjući prije svega medjusobnom približavanju Turske i Grčke. Pored toga i turski kiprani žele da se problem riješi te da se i njihov dio Kipra približi Evropskoj uniji pored ostalog i iz privrednih razloga. U proljće 2OO3. na podijeljenom otoku je otvorena zelena linija. Na desetine hiljada ljudi je tada u potrazi za poslom krenulo sa sjevera ka jugu Kipra, i obrnuto, grčki kiprani su putovali na sjever u potrazi za kućama i mjestima gdje su se rodili.

Ujedinjeni narodi su iskoristili ovaj trenutak i pripremili novi plan o ujedinjenju – takozvani Annan-ov plan. Prema njemu Kipar je trebao u sklopu Evropske unije da bude federacija koja se sastoji od dvije zone. No dok su turski kiprani putem referenduma velikom većinom prihvatili Annan-ov plan, s druge strane južni dio otoka ga je odbio. Glavni razlog je za to glasio, da bi se prihvatanjem Annan-ovog plana priznala i opravdala turska invazija.

Predsjednik grčkog dijela Kipra Tassos Papadopoulos nikada nije ozbiljno podržao Annan-ov plan. On je nakon referenduma istakao da želi ujedinjenje ali ne pod takvim uvjetima:

"Pozivam sve na jedinstvo i bratstvo, na zajedničku borbu kako bi prevladali poteškoće, koje u budućnosti moramo prevladati. Grčki i turski kiprani, mi smo i jedni i drugi zaslužili bolju sudbinu, jednu sigurnu budućnost za nas i generacije koje dolaze. Ja sam siguran da će nam to uspjeti”.

Odbijanje grčkih kiprana da prihvate Annan-ov plan je izazvalo negodovanje medjunarodne zajednice. No nedjelju dana nakon referenduma Kipar je pristupio Evropskoj uniji, i to pravno cijeli otok, no faktički samo njegov južni dio. Sjevernom dijelu je nakon pristupa Evropska unija obećala odgovarajuću pomoć koja do sada nije pristigla. Kiparski konflikt je jedan od glavnih problema u pregovorima o pristupu Turske Evropskoj uniji. Jer da bi uopšte mogla da pristupi Evropskoj uniji, Turska bi morala da prizna Republiku Kipar.