Kirgistan pred građanskim ratom

Dva mjeseca nakon svrgavanja predsjednika Kurmanbeka Bakijeva, situacija u Kirgistanu, koji graniči sa Uzbekistanom i Kinom, je krajnje eksplozivna. Rosa Otunbajeva ne isključuje da se nemiri mogu prenijeti sa juga na sjever zemlje. Stambene četvrti u gradu Ošu na jugu Kirgistana pretvorene su u prah i pepeo. Njihovi stanovnici su ili mrtvi ili u bijegu. UNHCR u međuvremenu navodi broj od 400.000 izbjeglica.

Mnogi su utočište našli u izbjegličkom logoru na granici sa Uzbekistanom odakle ne mogu dalje, jer granica između Kirgistana i Uzbekistana je zatvorena. Nazad u Oš ne mogu. Previše je užasa i strahota koje su tamo doživjeli. Jedna žena, tresući se, kaže: „Zapalili su nam kuću i ubili sinove. Njihovi leševi ostali su tamo da leže, sa još petnaest ljudi.“Druga izbjeglica, plačući, kaže: „ Kirgistanci su sa automatskim puškama provalili u našu kuću. Ubili su mi majku, a potom zapalili kuću“.

Narod ne vjeruje vojsci

Tu je i jedna uzbekistanska djevojčica koju su silovali. Njeni rođaci kažu da su to uradili Kirgistanci. Samo u njenoj ulici je silovano najmanje desetak djevojaka. Ljekari se pribojavaju da je broj silovanja veći nego što se može i pretpostaviti.

Kirgistanska vojska sada bi se u Ošu trebala pobrinuti za mir. Međutim, mnogi stanovnici ovoga grada, koji je pretežno naseljavala kirgistanska manjina, izgubili su povjerenje u kirgistanske vojnike. Nad terorom, ubistvima i silovanjima oni su previše često zatvarali oči, kažu izbjeglice i dodaju: „Kirgistanski vojnici na žalost ništa nisu uradili da to spriječe“.

Autor: Bastian Hartig/Jasmina Rose

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić