Ključ za sjevernokorejsku krizu je u ladici u Pekingu

List Frankfurter Allgemeine Zeitung, koji je ujedno i naslov i zaključak: "Ključ problema je u Pekingu". U tom komentaru piše:

Proteklo desetljeće je pokazalo da sjevernokorejski lider Kim Jong Il ne drži mnogo ni do potpisanih ugovora, ni do oprobanih metoda međunarodne diplomatije u vidu mrkve i štapa. Mrkve je uvijek rado uzimao, od isporuka nafte i hrane, do tehnologija, da bi nakon toga nastavio sa ucjenama. Ključ za rješenje ovog problema leži u Kini, jer vlada u Pekingu omogućava privredni opstanak režima u Pjongjangu. Dilema kineske vlade je očita. S jedne strane je zainteresovana za Sjevernu Koreju kao tampon zonu između svojih granica i američke vojske stacionirane u Južnoj Koreji. S druge strane vlada u Pjongjangu svojim postupcima blamira čak i svog saveznika. Kinu iz ove dileme neće izvesti ni ponovno otvaranje pregovora, niti pooštravanje međunarodnih sankcija. Provokantan način na koji se Sjeverna Koreja ophodi prema svom mentoru šteti ugledu Kine, koja sebe rado predstavlja kao buduću veliku svjetsku silu, piše FAZ.

I ostali listovi dijele ovo mišljenje. List Sueddeutsche Zeitung navodi kako i sama Kina, uz Južnu Koreju trpi najviše štete zbog neuračunljivog diktatora u Pjongjangu. Ovaj list piše:

Onaj ko aktivira atomsku bombu kako bi obezbijedio svoj politički opstanak, tome više nije ostalo prostora da dodatno pogorša odnose sa spoljnim svijetom. Kina mora biti prva koja će postatii svjesna tog zaključka. Nijedna druga država nema pristupa eliti koja vlada Sjevernom Korejom. Vlada u Pekingu mora iskoristiti svoj uticaj, a ukoliko to ne upali, ona mora obustaviti svoju pomoć i prestati da režim u Pjongjangu održava vještački u životu. Oštre sankcije će najjače pogoditi sjevernokorejsku vladu i to je signal koji je potreban. U vrijeme u kojem su u toku veliki pregovori o smanjenju nuklearnog potencijala u svijetu, ne smije se nagraditi onaj ko to remeti aktiviranjem nuklearne bombe. Kim Jong Il je očajni diktator koji se izolovao u toj mjeri da je potpuno izgubio na značaju. Iz te pozicije ga ne bi trebalo osloboditi.

Hoće li "sinjorina Noemi" koštati Berlusconija pozicije?

U nastavku, tema koja skoro da spada u trač rubrike. Italijanski premijer Silvio Berlusconi (Berluskoni) , naime mora da objasni svojoj supruzi, ali i javnosti koliko je istine u glasinama da je imao aferu sa jednom osamnaestogodišnjom djevojkom. Ono što ovu temu skreće iz domena trač rubrike je politička dimenzija svega i nada opozicije da bi Berlusconi konačno mogao da se oklizne na ovoj aferi, kad već nije na brojnim političkim. Sueddeutsche Zeitung o tome donosi sljedeći komentar:

Berlusconijev odnos prema demokratiji je najvidljiviji kada se čuju njegove ocjene o građanima koji biraju političku ljevicu. To su ljudi nadojeni mržnjom i zavišću, tvrdi Berlusconi. Stranku čiji je predsjednik, italijanski premijer vodi kao privatni posjed. Sada čak pokušava da u narodu napravi antiparlamentarno raspoloženje i na jedan plebiscitaran način dovede parlament u poziciju da usvoji ustavne promjene koje bi išle njemu u prilog. Istorija nas uči da su takve metode vrlo opasne. Ipak, najveći Berlusconijev grijeh je gušenje medijske slobode. Kombinacijom svog političkog i poslovnog uticaja premijer je izgradio informativni imperij koji drži sve medije pod kontrolom. Taj imperij već desetljećima utiče na Italijane i na njihovo poimanje premijera. Politička ljevica u Italiji nije učinila ništa kako bi se tome suprotstavila. Njoj nije pošlo za rukom da odbrani pluralističku medijsku sliku. Zbog toga danas na žalostan način mora da ulaže nade u aferu Noemi. Razvoj događaja u Italiji pokazuje koliko su osjetljiva moderna društva kada dozvole da jedan čovjek stekne preveliku moć u medijima.

Autor: Azer Slanjankić

Odg. urednik:Mehmed Smajić