Ko štiti njemačke političare?

Kada jedan njemački političar riješi da se obrati firmi za zaštitu osoba, ona najprije radi analizu bezbjednosne situacije i mogućih opasnosti. Potom razrađuje koncept zaštite. Pred svako angažovanje sprovodi se izviđanje terena u cilju ranog prepoznavanja opasnosti. Osim toga, svaka firma osobi, koju štiti, nudi i kurs samozaštite kako bi dotični političar i sam naučio da prepoznaje opasnost i reaguje na nju.

Onaj ko želi postati telohranitelj mora se školovati. Tržište je relativno veliko, ali i zasićeno. Svako nastoji steći neke posebne kvalifikacije da bi imao što bolje preporuke. Mario Šrajner ima takve preporuke i boravak na jednoj od najvećih njemačkih akademija za obuku telohranitelja. „Poslije dužeg perioda u vojnoj službi, riješio sam ostati u bezbjednosnoj branši. Zato sam ovdje na obuci. Ona mi daje dobre šanse da budem uspješan u ovoj poslovnoj grani“.

Direktor akademije Peter Valdorf, dodaje: „Školovanje kod nas je zanimljivo i vrlo sveobuhvatno, ali i naporno i zahtjevno. Stručnjak za zaštitu lica, kako mi to zovemo, kod nas ima priliku da se obuči tako da se bez prelaznog perioda može uklopi u buduće zadatke“

Ništa bez dobre obuke

U jednoj od najvećih njemačkih firmi za obuku tjelohranitelja, počinje se pripremnim treningom koji traje oko sedam dana i košta 1.500 eura, slijedi osnovna obuka koja košta 1.900 eura, pa mjesec dana obuke za stručnjaka za zaštitu lica, što košta 3.300 eura. Svaka obuka se završava ispitom i dopunjava nizom specijalizovanih seminara koji koštaju od 300 do 500 eura.

Politička ubistva, koja je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina izvršila teroristička Frakcija Crvene armije (RAF), iznijela su na vidjelo mnogobrojne i velike propuste u obezbjeđivanju političara. Među žrtvama ubilačkih napada RAF-a su šef udruženja njemačke industrije, šef „Dojče banke“, vrhovni državni tužilac, predsjednik Saveza njemačke vazduhoplovne i svemirske industrije, dakle, sve visoki funkcioneri za koje znalo da su potencijalne mete RAF-a.

I pored svijesti o tome, obezbjeđenje žrtava očigledno nije bilo doraslo zadatku. Frakcija Crvene armije je proglasila svoje gašenje krajem 90-ih i tada se vazduh malo pročistio – nijedan visoki njemački funkcioner se poslije toga nije našao u takvoj opasnosti od atentatora kao u pomenute dvije decenije. Očigledno je da se iz propusta koji su tada počinjeni mnogo naučilo.

Autor: Saša Bojić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić