Koje su posljedice turskog članstva?

Posebno mjesto zauzima pitanje: Može li Europska Unija uopće sebi dozvoliti članstvo Turske, ili kako je u pregovaračkom okviru za Tursku formulirano, je li Unija uopće sposobna primiti Tursku. Ovakvo pitanje je razumljivo ako uzmemo u obzir terirtorijalne dimenzije Turske ali i velik broj stanovništva koje stalno raste i koje uglavnom živi u velikom siromaštvu.

Svaki treći Turčin radi u poljoprivrednom sektoru i koristi nazadne metode obrađivanja zemlje. Prosječni godišnji dohodak po glavni 72 milijuna stanovnika iznosi 6500 eura, što nije niti trećina prosjeka Europske Unije. Svaki 20. Turčin dnevno nema niti jedan eura za život – takvi podaci predstavljaju veliku razliku prema ostatku Europske Unije koja sama milijardama eura nije u stanju zadovoljiti vlastite potrebe.

Kako bi umanjio najveće deficite na području poljoprivrede i infrastrukture Bruxelles bi Ankari morao doznačiti godišnje 14 milijardi eura. S vremenom turski zahtjevi bi rasli, naglašava stručnjak za Tursku u Dresnder Bank Dominik Thiesen. Turska već sada kao pristupna zemlja koja je počela pregovore može koristiti novac iz takozvanih pretpristupnih fondova. Samim početkom pregovora Turska dobiva pola milijarde eura. Novac iz fondova postupno raste kao i kasnije nakon članstva. Tako bi vrlo lako iznos od 13 milijardi mogao porasti na 22 milijarde ili više.

Bez reforme europske strukturne i agrarne politike prijam Turske je nemoguć, upozoravaju iz Centra za europska gospodarska istraživanja u Mannheimu. Pitanje je kojom brzinom je Europska Unija sposoba provesti reforme unutar svojih redova imajući u vidu da još uvijek nije postignut dogovor oko srednjoročnog financijskog plana za idućih šest godina.

Možda upravo zato što nitko ne zna u kakvoj će se poziciji nalaziti europska agrarna politika 2015. ili 2020. godine, širi se opuštenost po tom pitanju. Mnogo veću zabrinutost naglašava Wolfgang Quassier iz Instituta za istčnu Europu u Münchenu. On očekuje da će zbog velikog siromaštva u istočnoj Turskoj doći i do velikih migracija. Prema procjenama tada bi oko četiri milijuna ljudi krenulo prema zapadu. Druga zabrinutost koju ističu djelatnici münchenskog Ifo-Instituta je velika konkurencija koja će nastati u Turskoj gdje su proizvodnja i radna snaga vrlo jeftina.

S druge pak strane iz redova jemačke industrije ističu kako bi tursko članstvo u Uniji povečalo ne samo njemačke investicije u Turskoj, veä obratno i turska ulaganja u Njemačkoj, a time i stvaranje novih radnih mjesta u starim zemljama članicama Europske Unije. U redovima europskih poduzetnika prošireno je mišljenje da će tursko članstvo povečati gospodarski rast Europske Unije.