Koliki je uticaj Berlina u Moskvi?

Angela Merkel je otkazala svoje termine za četvrtak (06.03.) u Berlinu. Razlog je sastanak lidera Eu na posebnnoj sjednici zakazanoj zbog krize na Krimu. U Briselu se tokom pregovora očekuju dvije struje i varijante rješenja te krize. S jedne strane su zemlje poput Švedske i Poljske koje vjeruju da samo čvrstim nastupom prema Rusiji i uvođenjem sankcija mogu zaustaviti Putina. Na drugoj strani je Njemačka i njen stav da se sa Moskvom uspostavi dijalog. I ovaj put tradicionalno njemačka vanjska politika priznaje svoje posebne odnose prema Rusiji. Stoga se i njemačka vlada vidi kao posrednik između zapadnih partnera i Moskve.

Partnerstvo sa preprekama

Ta saradnja je pak u praksi povezana sa poteškoćama. Agresivna politika Rusije kao velesile prema bivšim sovjetskim republikama, poput Ukrajine i Gruzije, već dugo u Berlinu ne nailazi na razumijevanje, kao i nepoštivanje ljudskih prava i pritisak na opoziciju. Uvijek iznova njemačka kancelarka Merkel spočitava Putinu nedostatak demokratije. No, on to uporno ignoriše i Rusija kao područje kojim je teško upravljati slijedi sopstveni put.

U pozadini ovog najsloženijeg geostrateškog problema od kraja sukoba Istoka i Zapada sve češće dolazi do krize i nepovjerenja između Moskve i zapadnih partnera. Rusko vodstvo se nije osjećalo ugroženim samo zbog širenja NATO-a na istok, već i zbog planova američke vlade na čelu sa Georgom Bushom za gradnju protivraketnih baza u Istočnoj Evropi. Stoga su i verbalni napadi Vladimira Putina na Konferenciji o sigurnosti u Minhenu značili zahladnjenje odnosa. Neobično oštrim tonom on je optužio Vašington za „monopolizaciju svijeta“. Mnogi sudionici i promatrači su se osjećali kao u vrijeme hladnoratovske krize.

Tokom rusko-gruzijskog rata u ljeto 2008. je tadašnji ruski predsjednik Dimitri Medvedjev dodatno opteretio te odnose. EU je posredovala, ali je Rusija provela plan invazije na Gruziju. Njemačka vlada je protestvovala i kada je Rusija regije Abhaziju i Južnu Osetiju proglasila nezavisnim, kršeći pri tome međunarodna prava. I Ukrajina se do sada više puta našla u središtu nesuglasica. Posebno kada je Rusija 2009. godine zavrnula plinski ventil Ukrajini, a time i Evropi. Posljednjih mjeseci te odnose opterećuje i ruska podrška sirijskom predsjedniku Bašaru El-Asadu. Putin je i zbog toga oštro kritikovan u Berlinu.

Promjene kroz približavanje

U vrijeme dok su se Merkelova i Putina distancirali jedno od drugoga, ministar vanjskih poslova Njemačke Frank-Walter Steinmeier (SPD) je još u svom prvom mandatu 2005.-2009. tražio kontinuitet dijaloga koji bi „kroz približavanje rezultirao promjenama“. Bez Rusije, smatra on, ne mogu se riješiti međunarodne krize. Kada je 2013. u velikoj koaliciji Steinmeier ponovo izabran za ministra vanjskih poslova, on se požalio da su kanali za razgovor sa ruskom vladom „previše opterećeni“.

U stvarnosti su tenzije, nakon povratka putina na čelo države 2012., dodatno porasle. Očitovalo se to u prema Rusiji kritički raspoloženoj rezoluciji Bundestaga i nedvosmislenim komentarima povjerenika za Rusiju Andreasa Schockenhoffa (CDU) prema autoritarnoj politici Vladimira Putina. Važno je, rekao je povjerenik za Rusiju Gernot Erler, „jedan racionalan dijalog o interessima Rusije“ pri čemu će ruska strana moći sačuvati obraz.

Izazov zvani Majdan

Putin je Ukrajini obećao kredit u iznosu od milijarde dolara u zamjenu da Janukovič "stavi na led" potpisivanje sporazuma sa EU. U jednom obraćanju je Steinmeier izjavio da on ni u kom slučaju neće imati suosjećajan odnos prema Moskvi. „To što ruska politika za sebe koristi privredni položaj Ukrajine je razočaravajuće. Moramo se zapitati da li smo vidjeli koliko je Ukrajina opterećena time što je dovedena u položaj da se odluči između Evrope ui Rusije“, rekao je on.

To se dogodilo neposredno pred Božić prošle godine. Samo nekoliko dana kasnije Steinmeier je imao priliku da dokaže kako on u svemu tome zamišlja ulogu Njemačke. Dok su na Majdanu snajperisti pucali na demonstrante, on je sa poljskim kolegom Radoslavom Sikorkim i francusakim ministrom vanjskih poslova Laurentom Fabiusom isposlovao sporazum između opozicije i Janukovičeve vlade, kojim su potvrđeni novi kao i predsjednički izbori. Kompromis je prije svega postao moguć jer je uključivao i posebnog ruskog izaslanika Vladimira Lukina. Mediji su najveće zasluge za taj uspjeh pripisali upravo Steinmeieru.

Međutim, taj dogovor nije potrajao dugo. Već narednog dana je Janukovič bio u bjekstvu, a demonstranti su preuzeli vlast u Kijevu. Ukrajinski parlament je razvlastio Janukoviča i imenovao prelaznu vladu, koja je za Rusiju nelegitimna. Dok je Evropa slavila uspjeh svoje diplomatije na Krimu je počinjalo nešto što će postati mnogo veći izazov.

Opasnost od rata u Evropi

Ruska vojska je umarširala na Krim i de facto preuzela kontrolu nad teritorijom sa većinskim ruskim stanovništvom. Istovremeno se vlade SAD-a i one u Evropi užurbano tražile odgovor na rusku provokaciju. Ponovo su se pokazale stara podjele. Iz Vašingtona su stizale teške o i oštre osude, iz Berlina umjerene i u početku se činilo da će imati efekta. Amerika je odmah otkazala i učešće na Samitu G-8 i počela razmišljati o uvođenju sankcija. Istovremenoo je Njemačka pokušavala dobiti na vremenu. Merkelova je uspjela u telefonskom razgovoru sa Putinom iznuditi pristanak za slanje misije koja bi utvrdila činjenice na Krimu i osnivanje međunarodne krizne grupe. Trenutno se na Krimu izaslanik UN-a, a trebao bi uslijediti i odlazak vojnih posmatrača OSCE-a.

Jasnije poruke iz Berlina

O opuštanju još ne može biti govora. Steinmeier je u ponedjeljak u Briselu odaslao jasnu poruku. „Evropa se nalazi u najvećoj krizi od rušenja Berlinskog zida“, rekao je on i najavio svoje dalje učešće u pregovorima:„Krizna diplomatija nije izraz slabosti, već je ona sada potrebnija nego ikada“. Berlin želi izbjeći i da sam ulazi u diplomatsku misiju. I kao druge vlade partnerskih zemalja, Berlin u ruskoj intervenciji na Krimu vidi kršenje međunarodnih prava. Savezna vlada Njemačke se priključila bojkotu Samita G-8.

Ipak, zvanični Berlin je skeptičan prema ekonomskim sankcijama protiv Rusije. Razlog su velika povezanost i zavisnost njemačke i ruske ekonomije. Njemačke firme su 2013. u Rusiju izvezle robe u vrijednosti od 36 milijardi eura. S druge strane, 35 posto gasa i nafte u Njemačku dolazi iz Rusije.

Istovremeno se želi izbjeći i da se Putin osloni na njemačku suzdržanost. Steinmeier nastoji zadržati privid prijetnje. „Bez konkretnih ustupaka Rusije Samit EU će sigurno proteći bez usvajanja bilo kakvih mjera“, rekao je Steinmeier. A kako bi trebali izgledati ustupci, to nije precizirao.

Autori: Nina Werkhäuser / Mathias Bölinger / Faruk Šabanović

Odgovorna urednica: Jasmina Rose