Koliko je religija imala uticaja na izbijanje rata u bivšoj Jugoslaviji?

Podijeljena zemlja, BiH, i njeni još uvijek podijeljeni gradovi poput Mostara, odakle dolazi Jasenko Čučurović, star 22 godine. Njegov rodni grad je bio domaćin prvog okupljanja učesnika projekta. Tamo se počelo kaže, raspravljati o Bogu, o uticaju religija na ratove na području bivše Jugoslavije, i onog u BiH. On nije, kaže, bio mišljenja, kao neki drugi, da je religija igrala veliku ulogu u tim ratovima, već politika. Tu svoju tezu je dokumentirao filmom napravljenim na idućem mjestu okupljanja:

„Na drugom koraku toga svega, u Novom Sadu sam odlučio da napravim nešto, da bih dokazao da to nije bilo vezano za religiju u tolikoj mjeri, već politički aspekt toga. Zahvaljujići gd-inu Žilniku smo upoznali jednog veoma zanimljivog profesora sociologije iz Novog Sada, Mirka Đorđevića, sa kojim sam napravio intervju u kojem je pojasnio taj istorijski back-ground, kako je izbio rat u BiH, zbog čega itd.

Iz ovog intervjua je nastao film Balkan Blues 1, koji se berlinskoj publici najviše dopao, priča profesora Đorđevića, dramaturški veoma vješto ispreplitana sa dokumentarnim slikama ratnog stradanja Sarajeva. Jasenku i drugim učesnicima projekta Podijeljeni Bog u snimanju filmova pomaže ni više ni manje nego dobitnik Zlatnog medvjeda na Berinskom filmskom festivalu 1969. godine, Želimir Žilnik. „Radionica se još uvijek radi, znači mi imamo snimanja i montažu u Berlinu, a onda idemo u Istanbul. Prvi rezultat je da smo omogućili mladima da dođu u kontakt, da putuju, ovi iz Turske i sa Balkana, imaju rijetko mogućnosti za to. Pokazali smo da je ovo tema koja dodiruje svakoga, naročito u ovom vremenu formiranja jednopolarnog svijeta, gdje u mnogim zemljama crkva pokušava da stane na mjesto bivšh ideologija: u Sloveniji, Srbiji, Bosni, pa i u Turskoj što dovodi do društveih tenzija. Razumije se da je tu bilo mnogo tema za snimanje, a krajnji rezultat ćemo vidjeti u proljeće, kad projekat bude realizovan.“

A do proljeća još nešto vremena za druženje. Ono što Jasenko Čučurović smatra već sad najvećim i najvažnijim rezultatom ovog značajnog projekta: „Da, to je ono što me najviše fascinira. Što nema nikakvih barijera između maldih iz BIH, Srbije, Turske, Njemačke. Družimo se, živimo zajedno i to me u svemu tome najviše oduševljava.“