Koliko je uistinu žrtava ekstremne desnice?

Frank Janzen od početka devedesetih piše o neonacistima i žrtvama ekstremne desnice. Novinar berlinskog "Tagesšpigela" dobro poznaje milje u kome rasizam raste i širi se, bez obzira radilo se o političkoj stranci kao što je Nacional-demokratska partije Nemačke (NPD) ili rok sceni desnice. Janzen je pratio mnoge sudske procese na kojima se sudilo onima koji su prebijali ili ubijali druge ljude zbog njihovog porijekla ili boje kože. Baveći se tom temom Janzen je primjetio da se njegova saznanja o obimu terora ektremne desnice vidno razlikuju od službenih državnih podataka.

Brojevi koje navode državne službe i ministarstva Frank Janzenu se čine veoma mali. Sa još nekoliko kolega, odlučio je da usporedi prikupljene podatke. Prve rezultate su objavili u septembru 2000. godine: 93 žrtve desničarskog nasilja nakon ujedinjenja 1990. godine. Njemačka savezna vlada bilježi u tom razdoblju 48 smrtnih slučajeva.

Na službenom popisu nedostaje žrtva osuđenog naciste

Frank Janzen se čudi da je u državnoj statistici dugo nedostajao slučaj Kaja Diznera, koji je osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu zbog ubistva policajca. On 1997. godine pratio suđenje tom dokazanom neonacisti, koji je samog sebe opisivao kao "političkog vojnika". Pokrajinski sud u Libeku, Diznera je optužio za mržnju protiv stranaca, saopštio je Janzen u petak (30.08.2013) na konferenciji za novinare Fondacije Fridrih-Ebert u Berlinu. Ali i pored toga "taj slučaj do 2000. godine službeno nije ocjenjen kao zločinačko ubistvo motivisano desničarskim idejama", kaže Janzen.

Nakon razotkrivanja ubistava "Nacionalsocijalističkog podzemlje" (NSU) u novembru 2011. godine, istraga nadležnih službi se intenzivirala. Teroristička grupa optužena je za ubistvo devet migranata i jedne policajke. Istraga je godinama išla isključivo u pravcu organizovanog kriminala, rasistički motivi potpuno su bili isključivani.

Država "vara"

Na listi novinara Franka Janzena u međuvremenu su imena 152 žrtve. Ove godine, na proljeće, u Minhenu je počelo suđenje terorističkoj grupi Nacionalsocijalističko podzemlje (NSU). "Aktuelizovanu listu objavili smo u martu ove godine, uoči početka sudskog procesa protiv NSU. Trenutno bilježimo 152 žrtve nasilja ekstremne desnice. Prema zvaničnim podacima njih je 63. I moram da istaknem da je 20 imena od ukupno 63 sa državne liste naknadno ubačeno nakon objavljivanja naše liste", komentariše Janzen.

Ministar pravde njemačke savezne zemlje Tiringije Hilger Popenheger (SPD) za različito viđenje stvari kaže: "Reč je o razlici između osećaja za pravdu i pravne države. Država takoreći "vara" i umanjuje problem desnog ektstremizma. Udruženja za zaštitu žrtava nisu jedina koja tako misle."

Bez jedinstvene definicije desnog esktremizma

Velike statističke razlike međutim nisu posljedica samo nedostatka osjetljivosti u ophođenju sa desnim esktremizmom, ubjeđen je Bert Geting stručnjak za statistiku Saveznog ministarstva pravde. "Mi nemamo jedinstveni naziv koji se odnosi na sve instance. Šta je desni ektremizam? Šta je mržnja prema strancima? Šta je antisemitizam? Kako bi trebalo sporne slučajeve označiti? Ne postoji termin koji podjednako važi za policiju, državno tužilaštvo, ministarstvo pravde ili Udruženja za zaštitu žrtava, već presudnu ulogu ima lična procena osobe koja na slučajevima radi. Ni na saveznom nivou nemamo zakonsku odredbu koja reguliše prikupljanje statističkih podataka u oblasti pravosuđa", objašnjava Geting.

O mnogim slabim tačkama nadležnih službi i ministarstava govori se i u zaključnom izvještaju Odbora Bundestaga zaduženog za istragu ubistava Nacionalsocijalističkog podzemlja. U tom izvještaju dugom 1500 stranica, stoje i preporuke kako rano prepoznati desni ekstremizam, te kako ga efikasnije suzbiti.

Autori: Marcel Fürstenau/Boris Rabrenović

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina