Koliko vrijedi život bh. radnika u Azerbejdžanu ili Kataru?

Posrednici iz BiH koji su radnicima obezbjedili potrebna dokumenta za putovanje i boravak tvrde da radnici nisu više njihova nadležnost. Ovaj slučaj otvorio je pandorinu kutiju kada je riječ o bezbjednosti bh. građana u zemljama u koje odu na privremeni rad.

Građevinski radnici iz BiH posljednjih nekoliko dana svjedoče o dešavanjima koja se dešavaju na jednom od gradilišta u Azerbejdžanu koje je kako tvrde zatvorila vojska i policija. Radnici tvrde da ne mogu da se vrate u BiH jer je problem izbio između jedne holandsko - azerbejdžanske firme i azerbejdžanskih vlasti.

Najbliža ambasada 1.700 km

Supruga jednog od radnika u Bakuu nije željela da joj otkrijemo identitet jer se boji za sigurnost njenog muža. Otkriva kroz kakve patnje prolaze radnici iz BiH: „Posljednja informacija je da se vojska nalazi tamo kod tih ljudi. Oni su zatvoreni u nekim zgradama bez ikakvih uslova, nemaju ni pitke vode, WC su užasni, njih stotinu na jedan WC.“

Najbliže diplomatsko predstavništvo BiH, udaljeno je 1.700 kilometara, i nalazi se u Istanbulu. U ambasadi BiH u Turskoj koja pokriva i Azerbejdžan kažu da još nema zvaničnih prijava radnika o ovom slučaju te da su uputili zvaničan dopis ambasadi Azerbejdžana u kojem traže objašnjenje cijele situacije.

Jedan obrok u 24 sata

Rizik je na svojoj koži osjetio i jedan Banjalučanin koji zbog straha za porodicu želi da ostane anoniman. On je takođe posredstvom jedne firme iz Gradiške dobio posao u Katru uz ugovorenu platu prije polaska od 1600 evra.

Osim što su im oduzeli sva dokumenta prilikom dolaska u Dohu, poslaodavci su ih, kako priča naš sagovornik smjestili u najgore moguće objekte bez pristojnog obroka. Jedva se izvukao ali bez plate: „Imali smo prvih šest dana hranu ali samo na gradilištu. Imali smo samo jedan obrok u 24 sata. Radno vrijeme koje nam je bilo obećano od 8 pretvorilo se u 13-14 sati. 13 dana nisam išao na posao i nakon 13 dana dobio sam kartu za kući i ako mi vjerujete nijedan rial (1 evro približno iznosi 5 katarskih riala) za svoj rad.“

Posao samo preko Zavoda za zapošljavanje i državnih agencija

Podatke o radnicima na privrmenom radu van BiH prikupljaju zavodi za zapošljavanje te Agencija za rad i zapošljavanje na nivou države. Direktor Zavoda za zapošljavanje RS Boško Tomić kaže da svaki odlazak radnika van granica BiH mora da ide preko ovih institucija koje sa nadležnim organima u drugim državama sklapaju sporazume kojima se definišu uslovi rada. Takvog sporazuma nema sa Azerbejdžanom, kaže Tomić :“Ni u jednu od zemalja sa kojom se na takav način nije potpisao sporazum na nivou BiH, građani iz BiH ne treba da idu jer je to isuviše rizično.“

Ovakva svjedočenja samo su vrh ledenog brijega. Najveći problem je što ljudi nakon ovakvih iskustava ne žele da se obrate nadležnim institucijama jer se boje za članove svojih porodica koji su ostali da rade u tim zemljama. Fizička lica za posredovanje pri zapošljavanja samo uzimaju proviziju i obično imaju obavezu da radnike dovedu do aerodroma nakon čega su prepušteni sebi ali i poslodavcu koji od trenutka dolaska preuzima sve njihove lične dokumente.

Autor: Dragan Maksimović

Odg. ur.: Z. Arbutina