Komšiluk i pravda - komentar

Dobar komšiluk je poželjan i važan, ali je pravda važnija. To pravilo važi i za odnose Sarajeva i Beograda, koji su višestruko opterećeni proteklim ratom i utvrdjivanjem istine o krivcu i žrtvi, što je postalo predmet sudskog spora izmedju dvije susjedne zemlje. Kao što je poznato, Bosna i Hercegovina je svojevremeno podnijela tužbu protiv SR Jugoslavije za agresiju i genocid. Tužzba je stara punih jedanaest godina, što govori o složenosti ovog spora, najdužeg u povijesti Medjunarodnog suda pravde u Hagu.

Beograd je godinama ignorisao tužbu, ali kad je Sud u Hagu prihvatio njeno razmatranje, tamošnje vlasti su shvatile da stvar postaje ozbiljna. Presuda na štetu Srbije i Crne Gore značila bi, pored moralne osude, i isplatu ogromne materijalne nadoknade Bosni i Hercegovini. Otuda i uporni pokušaji da se Sarajevo privoli na povlačenje tuzže, jer ona, tobože, ugrožava mir u regionu.

Visoki predstavnik Pedi Ešdaun je prije dva dana odbio da se izjasni o ovom sporu, rekavši da je tužba iskljucivo u nadležnosti vlasti Bosne i Hercegovine.

Kao kompenzaciju za ovaj gest, Beograd nudi vansudsku nagodbu. Ali iako je svima jasno da slucaju pozitivnog ishoda tužbe materijalna nadoknada nikada ne bi bila isplaćena do kraja, ponuda je morala biti odbijena. Moralni principi su u ovom slucaju iznad bilo kakvog obestećenja. Nezamislivo je da bi iko od bošnjačkih, a vjerovatno i hrvatskih političara u Bosni i Hercegovini pristao da trguje sa nevinim žrtvama minulog rata.

Sa susjedima je bolje živjeti u miru nego u svadji. Beograd bi to trebalo da shvati i prepusti Medjunarodnom sudu pravde da riješi ovaj spor, a ne da prijeti novim nemirima na Balkanu. Srbija više nije, niti će više ikada biti njegov žandar.