1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

Komentar: Briga za sigurnost u svijetu

Martin Fritz22. januar 2005

U japanskom gradu Kobe je u subotu (22.1.) zavrsena UN-ova konferencija o zastiti od katastrofa. Vise od 4000 ucesnika iz 168 zemalja svijeta , pet dana su razmatrali sve moguce puteve i nacine zastite od zemljotresa, poplava i ostalih prirodnih katastrofa. Slicna konferencija jos nikada nije odrzana. Cime je rezultirala ova?Komentira Martin Fritz

https://p.dw.com/p/AV7t
Zemljotres i cunami-talasi
Zemljotres i cunami-talasiFoto: AP

Zemljotresi, cunami- talasi, tajfuni, suse,hemijske nesrece... i mnoge druge prirodne katastrofe uvijek su iznova odnosile na hiljade ljudskih zivota. Sada svjetska zajednica zeli u najmanju ruku smanjiti rizike.

Predostroznost pred katastrofama je sasvim razumljiva i mogu je potpisati sve nacije. Koja bi to vlada sebi dopustila da se ne brine dovoljno za svoje stanovnistvo?

U odnosu na ovo novo odusevljenje , lako zapada u zaborav jedna cinjenica: za zastitu i predostroznost od katastrofa vec dugo se mnogo vise brinu industrijske zemlje, dok su zemlje poput Indonezije ili Indije pokazivale manje interesa.

Svakim dolarom koji se ulaze u predostroznost, sprjecavaju se posljedice stete od sedam do osam dolara. Ove su brojke vec godinama poznate. No, uprkos tome, malo je ucinjeno na sprjecavanju i zastiti od katastrofa. Smrtonosni cunami-talasi sada su promijenili perspektivu.

Uz to dolazi jedan vazan faktor: UN zeli postati pokretacka snaga i iskoristiti trenutak cunami-katastrofe. Sada se pruzila jedinstvena sansa da UN povrati poljuljano povjerenje.

Koordinacija pomoci , izgradnja sistema za rano upozorenje i dugorocna predostroznost postaju novi vazni zadaci svjetaske organizacije. Na taj nacin UN bi mogao korupciju u vlastitim redovima, kao i optuzbe na racun Plavih sljemova za seksualne skandale, potisnuti u zaborav. Ali, praksa je teza od teorije.

Na UN-ovoj konferenciji o zastiti od katastrofa, zemlje ucesnice mogle su se sloziti samo oko gradnje sistema za rano upozorenje, najprije u Indijskom okeanu za zamljoters i cunami, a potom za gradnju globalne centrale upozorenja za cunami, i konacno za sve druge vrste katastrofa. Ali, kod ponuda za pomoc, sve zemlje su prije svega imale na umu vlastiti prestiz.

Japan i SAD su svoje sisteme u Pacifiku isticale kao primjer, Njemacka je iskoristila priliku da naglasi svoje sposobnosti na podrucju ranog uporozavanja. Tako se nije mogla postici saglasnost oko tehnike , ili pak obuke ljudi za zastitu od cunamija.

Predostroznost je vazna i nije skupa. Ali, ne treba zaboraviti ni druge potrebe siromasnih. Njima trebaju skole, voda za pice, ljekarska briga, rad i penzija.Takva sigurnost je isto tako neophodna i pozeljna.