Komentar: Minsko polje Bliskog Istoka

Kada bi se danas popustilo – tako misli premijer Izraela Ehud Olmert - onda bi sutra uslijedila druga otmica. Istovremeno je sve više znakova da je Izrael ipak spreman popustiti u slučaju otetog vojnika Gilada Schalita. Zato što se zna da se 19-godišnjak ne može osloboditi samo vojnim sredstvima. Sredstva do sada upotrijebljena više su davala utisak nedostatka koncepta: rušeni su mostovi, električne centrale, a za milion i pol stanovnika pojasa Gaze uvedena kolektivna kazna.

Na zapadnoj obali je Olmert naredio hapšenje palestinskih poslanika i ministara, koji se žele izvesti pred sud zbog pripadnosti islamističkom Hamasu. I u pojasu Gaze je napadnut ured palestinskog premijera Hanije i palestinskih ministara. Pri tome se ne može oteti utisku da se ne radi samo o otmici jednog vojnika. Upravo suprotno: Sam Ismail Hanija upozorava da bi izraelski postupak mogao više naštetiti medjunarodnim nastojanjima za oslobadjanjem vojnika. Hanija je medjutim, više konkurencija militantnim vodjama Hamasa u sirijskom egzilu.

A, raspoloženje medju Palestincima, u odnosu na novo nasilje više ide na ruku radikalima. Tu bi najprije mogao biti pogodjen palestinski predsjednik Mahmoud Abbas, koji se do sada izjašnjavao protiv nasilja tražeći popustljiviji stav prema Izraelu. Danas je rezignirano napade Izraela označio kao « zločin».

Svi sudionici konflikta nalaze se u minskom polju, u kojem svaki korak može imati kobne posljedice.

Abbas i Hanija bi mogli, svako na svoj način, izgubiti do kraja svoj autoritet. A, Olmert ne riskira ništa manje.

Ukoliko povuče svoje trupe, bez da se oslobodi vojnik Plastinci će to slaviti kao trijumf. Ako, pak ostavi trupe u pojasu Gaze, tada riskira novu opsadu, samo godinu dana nakon što su izraelske snage napustile to područje. A, tada bi bio definitivno raskrinkan Olmertov plan da će se unilateralno povući sa dijelova Zapadne obale. Jedini izlaz koji se čini za Olmertam prije je ključ za stvaranje još više problema. Naime, Izrael demantira da su palestinski ministri uhapšeni kako bi se razmijenio zatočeni vojnik, a ne da je razlog puštanje 100 zatvorenika koje traži Hamas.

Ako je demanti ozbiljan, onda može biti u pitanju još samo jedan motiv : Jerusalem želi silom ukloniti Hamas u nadi da će se kod Palestinaca provoditi pomirljivija linija. Ehud Olmert bi mogao u vojnim pitanjima još biti neiskusan, ali kao političar je već dovoljno u poslu da bi morao znati kako to ne može funkcionirati.