1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Komentar: Visoka cijena primirja na istoku Ukrajine

Ingo Mannteufel3. septembar 2014

Dođe li do primirja na istoku Ukrajine, onda će Kremlj privremeno postići svoje ciljeve. Međutim konflikt time ne bi bio okončan, smatra Ingo Mannteufel.

https://p.dw.com/p/1D5un
Putin i Porošenko: Nakon telefonskog razgovora Porošenko govori o primirjuFoto: Reuters/Sergei Bondarenko/Kazakh Presidential Office

U Ukrajini se nazire promjena kursa. Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko, nakon telefonskog razgovora sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, govori o postizanju dogovora o obustavi vatre na istoku Ukrajine. Još uvijek nisu jasni detalji, ni put ka mogućem primirju. Iz Kijeva, Moskve i područja, koje kontroliraju separatisti, uz to dolaze i proturječni signali. Za ljude u regionu bi bila dobra vijest kada bi borbe prestale. Ipak primirje bi imalo fundamentalne političke posljedice na konflikt u Ukrajini koji mjesecima neprestano traje.

Novi zamrznuti konflikt

Sa dugoročnom obustavom borbi separatisti, koje podržava Rusija, bi iz ovog konflikta izašli kao pobjednici. Jer oni bi učvrstili svoju vlast u zauzetim područjima i još dalje je proširili. Time bi se u istočnoj Ukrajini stvorio novi "zamrznuti konflikt", kojih na postsovjetskom području u posljednja skoro četiri desetljeća ima mnogo: u Transnistriji, Abhaziji, Južnoj Osetiji i Gornjem Karabahu.

Za rusku politiku su takvi "zamrznuti konflikti" poznati teren i u konačnici su veoma dobro došli. Jer preko takvih "zamjenskih" struktura se u beskrajinim diplomatskim pregovorima vješto daju odbraniti ruski interesi. Također Rusija može djelovati na unutarnju politiku pogođenih zemalja.

Ingo Mannteufel
Ingo Mannteufel, urednik ruske redakcije DW-aFoto: DW

Iza jedne takve politike stoji brutalna politika moći. Proeuropskom revolucijom na Majdanu u februaru Rusija je izgubila svog najvažnijeg saveznika u političkom Kijevu - ukrajinskog predsjednika Janukoviča i prorusku Stranku regiona. Od tada je jasno da Kremlj drugim sredstvima objezbjeđuje mogućnost utjecaja na političku budućnost Ukrajine. Primirje - koje predsjednik Putin nije uzaludno stalno tražio proteklih sedmica - bilo bi time potajna pobjeda njegove politike prema Ukrajini.

Gubitnik Porošenko

To da se ukrajinski predsjednik čini spremnim na prekid vatre je razumljiva posljedica dešavanja proteklih dana: Gubici ukrajinskih vladinih trupa i teritorijalni dobici separatista, koje je Moskva vjerojatno podržala čak i regularnim ruskim vojnim jedinicama, su očito Porošenku jasno pokazali da je propalo njegovo stremljenje za vojnim rješenjem konflikta koje slijedi od kraja juna. Posebice je rusko otvaranje dodatnog fronta ispred Mariupola sasvim na jugu područja Donjeck pojačalo pritisak na Kijev.

Dođe li do primirja konačno bi moglo biti zaustavljeno krvoproliće. Ali u političkom smislu to za Porošenka i njegovu vladu, uoči za oktobar zakazanih izbora, predstavlja veliki rizik. Jer brojni Ukrajinci bi im to primirje i sa tim povezanu faktičku kapitulaciju uzeli za zlo. To posebice važi za brojne nacionalistički nastrojene jedinice dobrovoljaca koje su proteklih dana morale podnijeti velike gubitke u vlastitim redovima. Da li će se te samo politički teško kontrolirane snage priključiti političkoj logici uspostavljanja primirja je veoma upitno. U unutarpolitičkom smislu bi to za posljedicu imalo žestoke napetosti. Na izborima bi mogla porasti podrška radikalnim strankama. A jedan partizanski rat na istoku Ukrajine također se ne bi mogao isključiti.

Još jedan gubitnik

Europska unija i posebice Njemačka su sedmicama pozivale na obustavu borbi i zalagale se za političko rješenje. No ukoliko dođe do nastanka zamrznutog konflikta, onda je za strahovati da će se dio ukrajinskog društva okrenuti od Europe. Sedmicama se kao sablast pojavljuje glasina o dugovoru između Berlina i Moskve prema kojem bi Porošenko trebao prekinuti borbe i time faktički Donjeck i Luganjsk prepustiti separatistima. Brojni Ukrajinci se zbog toga osjećaju izdanim od strane EU i posebice Njemačke.

Mišljenje da politička Europa s obzirom na rusku agresiju protiv susjedne zemlje nije nastupila dovoljno odlučno je prošireno u nekim zemljama EU. Jedan zamrznuti konflikt na istoku Ukrajine bi mogao još dugo vremena potresati Europu. Veze sa Rusijom i također sa Ukrajinom će vjerojatno biti opterećene još godinama. Europa se više neće moći vratiti statusu quo koji je postojao prije konflikta.