Kompromisi toliki da se gube konture

Bilo je mučno pratiti pojedinosti koje su proteklih tjedana s pregovora prodirale u javnost. Trebala je biti propisana minimalna satnica, zahtijevao je SPD, CSU je inzistirao na uvođenju cestarina za strance, a porezno opterećenje građana je trebalo ostati isto, odnosno ne biti povećano, to je bila osnovna poruka kancelarke.

Minimalna satnica dolazi, ali nešto kasnije, cestarine za osobne automobile također, ali kad i u kojem obliku, to će biti prepušteno naknadnim pregovorima. A porezi neće biti povećavani - zasad. Ah da, odlučeno je i o dvojnom državljanstvu - barem malo.

Odluka SPD-ove baze

Djeca stranih roditelja rođena u Njemačkoj neće ubuduće morati najkasnije do 23. godine odlučiti koju putovnicu će zadržati. Je li time riješeno pitanje dvojnog državljanstva? To nije jasno. Takav okus imaju kompromisne mješavine, nekako bljutavo, u svakom slučaju razvodnjeno.

Sad će SPD taj neutralni okus predstaviti svojoj bazi. To je novum u parlamentarnoj povijesti Savezne Republike. 473.000 socijaldemokrata mogu u iduća dva tjedna prihvatiti ili odbaciti koalicijski ugovor. Glasovanje će vrijediti ako se odazove 20 posto članova. Hoće li Njemačka, dakle, dobiti novu crno-crvenu vladu ovisi o mišljenju oko 100.000 drugova.

A to je najzanimljiviji dio u procesu stvaranja koalicije. SPD je u vrijeme kancelara Gerharda Schrödera doživio modernizaciju. Tako barem smatraju zagovornici njegove reformske politike, koja je većini stanovništva nametnula stroge mjere štednje. A to je pogodilo prije svega one socijalno slabije, koji su morali snositi posljedice politike takozvane Agende 2010.

To su pretežito ljudi koji biraju SPD ili su mu bliski. Schröderovi kritičari to i danas nazivaju "socijalnom feštom klanja". Jedan dio baze želi obeštećenje. Oni bi SPD-ovom vrhu mogli pomutiti koalicijski ugovor neposredno prije potpisivanja. Ozračje u bazi je pobunjeničko. To bi već graničilo sa čarolijom ako bi šef stranke Sigmar Gabriel uspio "trbuhu" SPD-a servirati ovaj koalicijski ugovor kao probavljiv.

Već se govori o novim izborima

Lomljiva sadržajna arhitektura koalicijskog papira u slučaju odbijanja od SPD-ove baze bila bi osuđena na urušavanje. 100.000 vlasnika SPD-ove članske iskaznice mogli bi uzdrmati Republiku. Posljedica bi bila neka druga koalicija ili čak novi izbori. Toliko političke napetosti rijetko je bilo u Njemačkoj, zemlji dobro uređenih postupaka javnog života. A sve su opcije podjednako napete.

Ne uzima se dovoljno u obzir kako se na parlamentarnim izborima više od polovice birača izjasnilo za opcije lijevo od Merkeličinog CDU/CSU-a. SPD, Zeleni i Ljevica bi mogli zajedno vladati, kad bi htjeli. Dogovoreno je da bi to trebalo biti moguće za četiri godine. A zašto ne odmah? Zamisliva je i crno-zelena koalicija. I ona je na popisu projekata CDU/CSU-a i Zelenih. U Hessenu, primjerice, po prvi put starta takva koalicija na pokrajinskoj razini.

Ako ništa drugo ne ide, onda su tu novi izbori. A oni su sami po sebi vrlo značajni. Angela Merkel zacijelo nema ništa protiv. Ljutnja građana na SPD koji bi odbio koaliciju odvela bi tu stranku vjerojatno na manje od 20 posto biračkog tijela, što bi bilo katastrofa za stranku Willyja Brandta u godini kad ona slavi 150. godišnjicu svoga postojanja. A Angela Merkel bi definitivno mogla postati kraljicom Njemačke. Osim ako bi njezin dosadašnji partner FDP zbog samilosti nezasluženo u drugom pokušaju ušao u Bundestag.

A što inače?

Manje uzbudljivo je stanje ako čovjek ovih dana Njemačku promatra izvana. Ništa od onoga o čemu se posljednjih tjedana natezalo ne zanima ljude u inozemstvu. Gledajući na takozvane teme od svjetskog značenja, Njemačka ostaje ono što je i bila: vanjskopolitički predvidiva i financijsko-politički solidna. A što to znači, znaju zemlje koje je zahvatila kriza. Inače će biti zanimljivo promatrati, kako će Njemačka organizirati energetski zaokret na koji se odlučila nakon Fukušime. U "uvjetnom" koalicijskom ugovoru. se o toj, jednoj od najvažnijih tema idućih godina, jedva išta može naći, a i onda još bez detalja.

Autor: Volker Wagener

Odgovorni urednici: Anto Janković / Svetozar Savić