Konačno astronaut!

DW: Jeste li zaista oduvijek htjeli postati astronaut?

GERST: Zaista je oduvijek bio moj san da postanem astronaut. Kao dijete sam bio veoma radoznao i zanimao se za svašta: vulkane, potrese ili oluje. Kao završeni geofizičar mi je pričinjalo zadovoljstvo istraživati Zemlju 'ovdje dolje'. Upravo na području vulkanologije, za koje sam se specijalizirao, ima još puno toga za otkriti, jer je to još uvijek jedna relativno mlada znanost.

DW: Položili ste kvalifikacijski ispit za prijam u astronautni korpus. Što to donosite sa sobom što bi Vam moglo pomoći pri poslu astronauta?

GERST: Važno je da uvijek radite ono što vas raduje. Onda ste automatski dobri u poslu i to je jedan od najvažnijih uvjeta da postane astronaut. Čime ste se prije toga poslovno bavili, u biti uopće nije važno. To sam vidio i pri izboru astronauta za ESA-u. Tu je bilo ljudi koji su se uključili u ovaj posao, a prije bili piloti, inženjeri, znanstvenici ili liječnici.

Morao učiti ruski

DW: Kako je izgledala obuka?

GERST: Većinu vremena smo zaista sjedili u školskim klupama. Učili smo fiziku, biologiju i medicinu, ali i kako se prave rakete, kako je građena svemirska letjelica i koji sustavi se koriste na svemirskoj stanici. Na našem rasporedu su bili i satovi ruskog jezika. To moramo učiti kako bismo mogli komunicirati s našim ruskim kolegama, jer ćemo od naredne godine samo još u svemir letjeti sa Sojus letjelicom (op.red.: ruska svemirska letjelica namijenjena prijevozu astronauta do Međunarodne svemirske stanice ISS) i u tom slučaju s kontrolorima leta komunicirate, naravno, na ruskom.

No, moja obuka je sadržavala i mnoge praktične dijelove. U medicini smo, na primjer, učili kako zašiti ranu ili kako se stavlja infuzija. Također, imamo četiri sata sporta tjedno kada ronimo u jednom velikom bazenu, kako bismo se pripremili na misije izvan svemirske stanice. Ili treniramo s jednom robotskom rukom, koja liči na onu koja se nalazi i na svemirskoj stanici. Proveli smo i parabolične letove kako bismo se naviknuli na bestežinsko stanje. Tu sam se najviše zabavljao.

DW: Brojite li onda katkad countdown i predočavate sebi start letjelice u svemir?

GERST: Ne bih gledao toliko unaprijed. Trenutačno se koncentriram više na svoj trening. Završili smo temeljnu obuku za astronaute, ali ima toga još. Kao sljedeće ću započeti obuku za letenje i dalje trenirati u Houstonu za misije izvan svemirske stanice.

Moramo odletjeti na Mars da dobijemo odgovore

DW: Izjavili ste jednom prilikom da bi Vam najviše zadovoljstva pričinjalo sletjeti na Mars. Zašto?

GERST: Mi kao društvo bismo trebali učiniti taj hrabri korak i krenuti na istraživačko putovanje. Mars nam može pružiti odgovore na mnoga važna pitanja. Već znamo da je Mars nekada bio sličan Zemlji, a sada je pust. Mogli bismo, primjerice, naučiti kako izbjeći da Zemlja završi na način kako je Mars završio. Ili bismo mogli otkriti ima li možda još života u svemiru.

DW: Vjerujete li u život na Marsu?

GERST: Trenutačno zaista nemamo pojma je li zaista tako. Znamo da su na Marsu nekada postojali uvjeti za život. Možemo to zaista samo tako saznati što ćemo odletjeti tamo.

Intervju vodila: Karin Jäger; pripremila: Marina Martinović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić