Konačno pokop nastradalih

Porodice poginulih putnika Germanwingsa konačno mogu pokopati svoje najmilije. Lufthansa je u utorak (9.6.2015) specijalnim avionom prebacila mrtvačke kovčege sa posmrtnim ostacima 44 žrtve avionske nesreće. Ostale žrtve biće prebačene normalnim letovima.

"Treba puno vremena da prođu tuga i bol, kako bismo mogli nastaviti da živimo", izjavio je njemački predsjednik Joachim Gauck na komemoraciji žrtvama, održanoj u Kelnskoj katedrali tri sedmice nakon pada aviona. 11 sedmica je potrajala identifikacija žrtava, ispostava neophodnih dokumenata i prebacivanje posmrtnih ostataka porodicama u Njemačkoj.

Da li njihove porodice mogu da nastave da žive? "To im se može samo poželjeti", kaže Norbert Mucksch, član uprave njemačkog udruženja "Dušebrižništvo". Mucksch je siguran da je transport žrtava i njihov pokop veliki korak u prerađivanju tuge. "Neshvatljivo će aktom sahrane postati shvatljivije", kaže ovaj teolog i socijalni radnik.

"Savjetujem porodicama da se oproste od svojih najmilijih pred otvorenim mrtvačkim kovčegom", kaže Mucksch, "jer onaj ko vidi ili dotakne mrtvo tijelo, može lakše prihvatiti smrt i pustiti umrlog da ode."

Otežano savladavanje tuge

Porodice se moraju osloniti na analize forenzičara u identifikaciji svojih najmilijih. Uz to oni moraju da čekaju na to jako dugo. Porodice žrtava sa krstarećeg broda Costa Concordia morali su čekati dvije i po godine nakon nesreće da dobiju posmrtne ostatke svojih najmilijih.

Sahrana nije samo zbog toga važan čin u preradi jedne tako teške traume kao što je smrt, smatra David Roth, dušebrižnik i vlasnik jednog pogrebnog preduzeća. Tek poslije ukopa žrtava porodice se mogu posvetiti sopstvenoj tuzi i pokušati preraditi gubitak voljene osobe. Pri tome grob ima važnu ulogu. "To ne mora biti klasičan grob na groblju, ali važno je da postoji neko mjesto koje se može posjetiti", kaže Roth. "Nije slučajno što veliki broj kultura imaju groblja, na kojima sahranjuju svoje ljude. Mjesto sjećanja na njih je važno, kako bi se i kasnije mogla potražiti blizina voljene osobe", kaže ovaj pogrebnik.

Ujedinjeni u tuzi

"A dok ne nastupi utjeha, pomaže osjećaj da niste sami", rekao je njemački predsjednik na komemoraciji u Kelnu. Pogrebnik Roth smatra da zajedništvo zaista može pomoći u savladavanju tuge. "Studije na ovu temu pokazuju da grupna terapija pomaže puno više nego pojedinačna. Porodice koje tuguju daju jedni drugima dragocjene savjete kako da se ponašaju u određenim situcijama ili akutnim krizama. Pored toga grupa u takvim vanrednim situacijama i zemljotresima daje ljudima osjećaj normalnog života. To pomaže da izađete iz začaranog kruga u kojem sebe stalno pitate: "Zašto baš ja?".

Stoga, teolog Norbert Mucksch vjeruje da porodice 16 poginulih gimnazijalaca jednog razreda iz mjesta Haltern am See imaju bolje šanse da ne dospiju u izolaciju i ne ostanu sami u svojoj tuzi. Takvo stanje prijeti onima, koji iz nesigurnosti izbjegavaju socijalne kontakte i koji se udaljavaju od prijatelja jer se u svojoj tuzi osjećaju neshvaćeni.

Posebna tragika, koja je fokusirala medije na to malo mjesto u Sjevernoj Vestfaliji, proizilazi iz činjenice da je ugašena mladost, da su ugašeni mladi životi učenika iz istog razreda."Jer smrt djece stavlja izvan snage zakon života koji predstavlja smjenu generacija".