Konferencija o ženama Afrike u Maliju

Učesnici konferencije, kao i veliki broj prominentnih ličnosti iz svijeta politike, pravosudja, nevladinog sektora, već su na otvaranju iskazali svoj stav da polje rata i pomirenja u Africi ne žele prepustiti samo muškarcima.

Šarolika je slika žena iz svih zemalja Afrike okupljenih u glavnom gradu Malija Bamaku. Temperamentno se diskutira, aplaudira, slavi. A, onda se pojavila sadašnja zvijezda afričkog pokreta žena, Ellen Johnson Sirleaf, nova predsjednica Liberije :

« Bez prisustva žena, bez polovine svjetske populacije ne može se ni jedna zemlja demokratski razvijati. 15- godišnje iskustvo u našoj zemlji je pokazalo da bez obzira na diskriminaciju i žrtve, žene su izgradile veoma moćnu odbranu. One su uspjele da se prekine status quo u pitanju spolova, uspjele su izboriti mjesto u donošenju važnih odluka».

Shiriin Aumeeruddy-Cziffra, po znaimanju advokat, političarka i bivša ministrica za pitanja žena i porodice na Mauricijusu, članica upravnog odbora FAS-a, ovako opisuje rad organizacije:

« Ono što mi radimo je da se žena kao rukovodilac identificira sa bazom, da se radi direktno na učenju kako se pregovara, kako se izražava svoj stav, kako se vode debate , učimo žene mnogim stvarima, kako bi same mogle sebe zastupati. Mi radimo prije svega sa ženama u konfliktnim regionima, kao što je područje Liberije, Siera Leone i Gvineje. Takodjer smo radili kada je bilo problema izmedju Burundija i Ruande". Pored rada u bazi organizacija FAS želi uticati i polje visoke politike i diplomatije:

«Mi radimo na tome da šefovi država i ministri, kao nosioci odluka u svojim zemljama, shvate koliko je važno da se žene uključe. Ne možemo dalje raditi ukoliko 50 procenata stanovništva nema pravo glasa. Žene i muškarci zajedno samo mogu postići mir.A tada afrički kontinent ima šansu».

Tako misli i Elisabeth Rehn, bivša ministrica odbrane Finske i posebna opunomoćenica za Bih od 1998.-1999., sada savjetnica organizacije FAS, i gošća konferencije u Bamaku:

« Žene naravno nisu samo žrtve konflikata. Jedna studija pokazuje da su žene i direktni akteri u ratovima. U Kolumbiji na primjer, trećina gerilskih boraca su žene.

Ja sam ih susrela i one nisu oklijevale da ubiju sve što im je na putu. Dakle, ne želim reći da su žene uvijek protiv rata i za mir. Ali, one su odgovoren za porodice i djecu. Ali, nesretna je okolnost kada za mirovnim stolom sjede samo muškarci, kao ratne vodje, koji trebaju uspostaviti mir».

Ako se ništa ne promijeni, ne treba čuditi ako većina mirovnih misija nakon kratkog vremena propadne i ponovo izbiju konflikti, kaže Elizabeth Rehn, iskusna političarka UN-a.