Korida u Čevljanovićima - 'festival mesa'

„Među izbjeglicama koje dolaze sa Zapadnog Balkana je najviše Roma. To je jasno, jer oni upravo to navode kao razlog za podnošenje zahtjeva za azil. Ali, oni u svojim zemljama porijekla niti su politički progonjeni niti moraju da strahuju za svoj život. I zbog toga po njemačkom zakonu nemaju pravo na azil. Ali, nesporno je to da su u domovini diskriminisani, izopšteni i da se domicilni prema njima odnose neprijateljski. Njihov standard je ispod standarda drugih građana, mnogo je barijera koje im sprječavaju da se obrazuju i imaju pristup tržištu rada. Perspektive za njihovu djecu su sumorne“, piše Kristijan Gajnic u listu Frankfurter algemajne cajtung (FAZ) i napominje kako je zadatak zemlje porijekla da poboljša životne standarde Roma u budućnosti.

„Njemačka, koja u ovom slučaju ima posebnu istorijsku odgovornost, i EU moraju pomoći koliko mogu. Na kraju i pritiskom na Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru tokom pregovora o pristupanju EU da vlade tih zemalja povedu više računa o manjinama. To se u slučaju Bugarske i Rumunije zapostavilo. Tamo su Romi i danas isto kao i ranije marginalizovani“, piše FAZ.

„I to je upravo razlog zbog čega se početkom 2014, od kada građani ovih zemalja (Rumunije i Bugarske prim. red.) imaju punopravan pristup tržištu rada EU, dogodio masovni odlazak građana iz ovih zemalja u druge zemlje Unije, a prije svih u Njemačku. I zato bi morala da se povede diskusija da li bi njemačko tržište rada zaista moglo da profitira od daljeg otvaranja prema izbjeglicama sa Zapadnog Balkana“, savjetuje Kristijan Gajnic u svom komentaru u listu FAZ.

Omiljena korida u Čevljanovićima

Štampa na njemačkom jeziku piše i o čuvenoj borbi bikova ili koridi u Čevljanovićima. Bečki list Standard donosi veliku reportažu i naglašava kako se prije izbijanja ekonomske krize na koridi u Čevljanovićima znalo okupiti i do 100.000 ljudi. „Hiljade Bosanaca i Hercegovaca dolaze svake godine. Mnogi od njih iz dijaspore iz Danske, Njemačke i Austrije. Ono što je upadljvo pozitivno jeste da ovdje religija, etnička pripadnost i nacionalizam ne igraju nikakvu ulogu. Ali, je zato solidarnost ta koja je jako primjetna. Prije poočetka koride skupljaju se prilozi za bolesne o čijim patnjama se pak govori preko razglasa. Potom muškarci s kaubojskim šeširima prolaze kroz masu sa kutijama za dobrovoljni prilog“, piše list i naglašava kako se u BiH ljeti održava mnogo borbi bikova te da ima 13 klubova registrovanih odgajivača. „Ali, korida u Čevljanovićima je najveća i najomiljenija.“

„'Ovdje se vidi razlika između Španije i Bosne i Hercegovine', kaže jedna žena. 'U Španiji životinje umiru, a u Bosni kada jedan bik ne želi više da se bori jednostavno pobjegne ispred protivnika. Možda to ima veze i s našim mentalitetom. Mi ne volimo brutalnosti'. I zaista korida je prilično bezopasna. Nema prolijevanja krvi. Danas se vodi računa i o tome da rogovi ne budu oštri tako da se životinje ne mogu povrijediti.“

Standard piše i kako je korida u Čevljanovićima prvenstveno „festival mesa“. Nakon štandova sa šećernom vunom/vatom i drvenim srcima koja se prodaju kao talismani dolazi se do ražnjeva na kojima se okreću cijela jagnjad i telad. Kada su gotovi meso se siječe sjekirom i onda prodaje. Sve miriše na meso koje je na svakom ćošku: jagnjeće plećke, butkice, rebarca... Samo meso. No, kao alternativu jagnjetini možete poručiti ćevape.

Mnogim muškarcima u šatorima je takođe do 'mesa'. Dvije mlade djevojke igraju na stolu oskudno odjevene. No, ovdje nije riječ o tradiciji već o 'turbo-folku' koji dominira Balkanom od početka 90-ih“, piše Adelhaid Velfl u bečkom dnevniku Standard.

.