Kosovo je nezavisno!

Pregovarački proces između Beograda i Prištine započeo je prije otprilike devet godina u francuskom dvorcu Rambujeu. "Pomiriti nepomirljivo" - to je bila ambicija američkog pregovarača Christophera Hilla na početku Pregovora o Kosovu 1999 godine u dvorcu Rambouillet pored Pariza. U to vrijeme su se između pripadnika srbijanske policije i vojste te albanskih pobunjenika već vodile otvorene borbu. Prema nekim procjenama u toku tog sukoba je 2000 ljudi ubijeno, uglavnom kosovskih Albanaca, i preko pola miliona ljudi je protjerano iz njihovih kuća.

Mirovna konferencija u Rambouilletu, međutim, nije bila uspješna: kosovska strana je odbila nacrt mirovnog plana, a srbijanski predsjednik Milošević nije ni došao na pregovore. Konferencija je prekinuta, kako je objavila tadašnja američka ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright: "Kosovski Albanci su zatražili dva tjedna razmisle o prijedlogu mirovnog plana. Do tada bi se i srpska strana trebala pokrenuti sa mrtve točke, ili mora računati sa konzekvencama."

Vojna intervencija

Albanski potpis je na kraju stigao, srpski, međutim, nije. Za NATO je to značilo povući konzekvence i vojno intervenirati. Započeli su zračni napadi, a Vijeće sigurnosti UN se nije javljalo za riječ. U tim napadima sudjelovala je i Njemačka - po prvi puta nakon drugog svjetskog rata njemački vojnici su bili umiješani u borbene operacije u inozemstvu, i to bez mandata UN. U to vrijeme upravo izabrani socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder pokušao je opravdti angažman njemačkih aviona tipa Tornado: "Mi ne želimo rat. Ali mi smo pozvani da i vojnim sredstvima nametnemo mir na Kosovu." Bombardiranje je trajalo gotovo 80 dana, pri čemu je dolazilo i do fatalnih grešaka: tako je jedna je bomba pogodila izbjeglički konvoj kosovskih Albanaca, jedna druga je pala na kinesku ambasadu u Beogradu.

Milošević konačno popušta

Kosovo je dospjelo pod upravu UN, koja se oslanjala na pomoć međunarodnih Zaštitnih snaga, ali je formalno još uvijek bilo dio Savezne Republike Jugoslavije, a nakon njenog raspada izlaskom Crne Gore, dio Srbije. Otada je Kosovo doduše uspostavilo državne institucije, za ljude se, međutim, nije mnogo toga promijenilo: Srbi predstavljaju manjinu i žive uglavnom izolirano, Nazaposlenost iznosi 50 posto, privreda nikako da stane na noge, kriminal se ne smanjuje.

Maratonski pregovori bez pomaka

Cilj kosovskih Albanaca formulirao je njihov predsjednik Fatmir Sejdiu: "Kosovo ima jasan cilj - nezavisnost i suverenitet, međunarodno priznanje i svrstavanje u zajednicu slobodnih naroda." ...dok je srbijanski predsjednik Boris Tadić jasno stavilo do znanja: "Nezavisnost Kosova za nas nije prihvatljiva."

Nijedan novi pokušaj nastavka pregovora i postizanja sporazuma nije bio uspješan. 10. decembra prošle godina istekao je i posljednji rok za dogovor. Kosovski Albanci odlučili su se za nezavisnost usprkos protivljenju Beograda.