Kosovski Bošnjaci bez straha dočekuju nezavisnost

Većina kosovskih Bošnjaka misli da nema potrebe za bilo kakvim strahom od nezavisnosti jer je najgore prošlo uoči i za vrijeme NATO bombardovanja, ali i nakon dolaska UNMIK-ove administracije kada je nekoliko desetina hiljada Bošnjaka napustilo svoje domove a 97-oro su ubijeni ili se vode kao nestali. Nebija Haljilji je profesor hemije u Prizrenu:

„Treba vjerovati da Kosovo postane moderno, civilno i demokratsko društvo gdje će se prava manjina poštovati na jednom izuzetno visokom nivou „

Osjećaji straha ali i optimizma

Suada Maksuti je domaćica: “Pa Bogami svi se plašimo jer mislimo da će nam biti daleko gori status nego što name je bio do sada.” U Gori, dijelu opštine Dragaš, prema riječima Nuhije Tahirovcija, postoji dvostruko raspoloženje: “Jedan je pravac onih koji su kosovski orijentisani i prihvataju nezavisnost. Postoji jedan drugi dio koji i dalje održava veze sa Srbijom. I zbog toga kod njih postoji strah od mogućeg revanšizma”

Zinajda Elmazi je zaposlene u butiku: „ Nema razloga za strahom. Mislim da je situacija za Bošnjake bila teža nakon NATO bombardovanja pa je narod ostao ovde gde jeste a kamoli sada kada je sve OK. Nemamo nikakvih problema, svuda se slobodno krećemo, svuda slobodno pričamo, organizujemo naša veselja. Mirsad Vuić je građevinski radnik: „ Plašim se za posao. Da li ćemo imati posao ili ne. To mi je bitno – ništa drugo „

Bošnjaci žele bolji kvalitet života

Konstatujući da je ovo prije svega pitanje Albanaca i Srba, Ismet Marković analitičar i dugogodišnji novinar kaže: „ Bošnajčkoj zajednici će biti bitnije pitanje kakvo će društvo biti građeno, kakav će kvalitet života biti građen, kakvi će odnosi između različitih kultura i civilizacija biti građeni.

U tom sklopu, mi kao zajednica sa jednom kulturom i prošlošću imamo svoje mjesto, imamo svoje mogućnosti da zaštitimo svoje interese u odnosu na većinsku i sve ostale zajednice. Stoga ne vidim razloga da se mi posebno trebamo baviti tim pitanjem“.

Kosovski Bošnjaci imaju čak sedam političkih partija a nakon novembarskih izbora zastupljeni su sa šest mesta u Skupštini Kosova i sa desetak u lokalnim parlamentima u Prizrenu, Dragašu, Peći i Istoku.

Jedni su sklopili koaliciju sa vladjućom albanskom partijom DPK, drugi sa Aškalijama i Egipćanima a treći sa Srbima, što je najbolji dokaz njihove razjedinjenosti. U prošlom sazivu imali su ministra zdravlja u Vladi Kosova, a osim osnovnih i srednjih škola na maternjem, bosanskom jeziku imaju i dva fakulteta.