Kriminal - prepreka na putu BiH u Evropu

Ovonedjeljna višednedvna posjeta predsjedavajućeg bh. Predsjedništva, Sulejmana Tihića, Briselu – kao i svako drugo susretanje najviših zvaničnika Evropske unije i lidera balkanskog područja, proteklo je u znaku dvostrukih standarda: za javnost, ponovo je demonstrirana bezgranična srdačnost i slatkoriječje, a iza kulisa se razgovaralo vrlo kritički s obiju strana.

Briselskim domaćinima je s pravom ponovo ukazano da Bosna i Hercegovina više ne može čekati liberalizaciju drakonskog viznog režima, uprkos činjenici da su Radovan Karadžić i general Ratko Mladić i dalje na slobodi. S druge strane, visoki predstavnik za vanjsku politiku i sigurnost, Havijer Solana, te evropski komesar za proširenje Oli Ren, nisu tajili nezadovoljstvo zbog neefikasnosti politicije Republike Srpske i SR Jugoslavije u hvatanju ove dvojice optuženika. Ali su takođe nagovijestili da posljedice daljeg oklijevanja ne bi trpjela Republika Srpska parcijalno, već Bosna i Hercegovina kao jedini međunarodno-pravni partner u pregovorima o pridruživanju. Tako je u roku od mjesec dana, s najvišeg mjesta u Briselu, po drugi put nagoviješteno da bi pregovori sa BiH o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, koji bi po planu trebali biti okončani do kraja godine, mogli biti zaustavljeni iz istih razloga zbog kojih je to nedavno već ozvaničeno Beogradu. To znači da bi naredna i najvažnija faza pregovora o trgovini, koja je planirana za prvu polovinu juna, mogla biti na neodređeno vrijeme odgođena.

Iz Tihićevih ovonedjeljnih javnih nastupa se, međutim, moglo zaključiti da iz Brisela ka Sarajevu teku potoci meda i mlijeka, a sva krivica samo ka Banjaluci. Javnosti nije saopšteno da su evropski zvaničnici permanentno nezadovoljni zastrašujućim razmjerama kriminala i korupcije na nivou države, što čak i po laičkim spoznajama ne bi bilo moguće u takvim razmjerama da iza glavnih lanaca i šefova kriminalnih bandi ne stoje pojedinci iz policijskih, tužilačkih i pravosudnih organa, a iza svih ovih – politički moćnici bezbrojnih stranaka kojih u Bosni i Hercegovini ima više nego u pola Evropske unije zajedno. Zato i nisu neosnovane sumnje da se u ovoj zemlji stranke i ne osnivaju prvenstveno radi sudjelovanja u vlasti nego u kriminalu.

Imajući u vidu složenost procesa tranzicije i evropskih integracija, bh. zvaničnici bi domaćoj javnosti konačno trebalo da počnu govoriti matematičkom preciznošću, a diplomatsko-političku ezopovštinu ostavljati eventualno za unutarpartijske rasprave koje nisu za javne uši. Kada se, na primjer, u zvaničnim aktima EU o Bosni i Hercegovini daju primjedbe na neefikasnost pravosudnih organa, nesigurnost državne granice, zloupotrebu putnih isprava, ili olako izdavanje bh. pasoša sumnjivim strancima – onda bi se građanima trebalo objasniti da je zvanični Brisel nezadovoljan funkcioniranjem organa državne vlasti u tim oblastima, te da je krajnja posljedica svega ovoga kriminal svakojakih boja, i korupcija po kojoj je BiH na samom evropskom vrhu.

Jedan od glavnih uzroka svakodnevnim provalama, pljačkama i oružanim obračunima s jedne strane, te narastajućoj apatiji među građanima koji su željni mirnog i dostajanstvenog života, je postojeće kazneno zakonodavstvo koje kao da je skrojeno za kriminalce, jer je na prvu liniju isturilo policiju da lovi lopove, a na drugoj strani je tužioce i sudstvo ostavilo najčešće vezanih ruku jer su obavezani da i pored osnovane sumnje da je krivično djelo učinjeno, prekršitelje smatraju nevinima sve dok ih se ne uhvati na izvršenju krivičnog djela. Prevedeno na jezik svakodnevice to znači da bi na svakog kriminalca trebalo danonoćno rasporediti po nekoliko policajaca da ih uhode, što nije realno čak i kada bi svi lopovi bili poznati organima gonjenja. Vrhunski organizirana kriminalna hijerarhija takve slabosti u sistemu godinama vješto koristi i eto odgovora zašto se u BiH bezuspješno traga za više od 20 hiljada ukradenih automobila, zašto je distribucija droge postala rutina čak i za diletante i zašto se više niko u ovoj zemlji ne osjeća sigurnim.

O ovoj i svim drugim bolnim pitanjima tranzicijskih promjena, ministri vanjskih poslova EU i pet balkanskih zemalja raspravljat će ponovo sutra na neformalnom sastanku u Salcburgu, ali će vjerovatno i ovoga puta ostati otvoreno pitanje da li će evropske poruke i zahtjevi biti pravilno shvaćene i razborito prenesene javnosti BiH, imajući u vidu da se i Mladenu Ivaniću već događalo da su mu važniji interesi političke baze iz koje dolazi, nego države čiji je ministar.