Kritika i osporavanje Janeza Janše u Sloveniji

Ovog 49- godišnjaka koji je od jeseni 2004. godine sa svojom koalicijom desnog centra na čelu vlade, listovi u Ljubljani nazivaju „slovenačkim Putinom“, a politički protivnici „princom tame“. O razlozima za takav odnos medija prema Janši list „Sueddeutsche Zeitung“ pored ostalog piše:

"Janši se prebacuje da je ograničio slobodu štampe. Nedavno je skoro 600 novinara potpisalo peticiju protiv, kako su naveli, cenzure. Janša borbu protiv starih komunističkih struktura smatra svojim životnim zadatkom, a počeo ju je voditi krajem 80-tih godina prošlog vijeka, kada je Slovenija bila sastavni dio bivše Jugoslavije. U to vrijeme radio je kao novinar lista Mladina koji je bio vrlo kritičan prema režimu. Nakon što je otkrio planove o puču tadašnje JNA, osuđen je na 18 mjeseci zatvora. Antikomunistički Robin Hud koji je nakon proglašenja nezavisnosti Slovenije bio ministar odbrane, je 1994 godine smijenjen sa te funkcije zbog optužbi da je špijunirao za tadašnjeg predsjednika Milana Kučana. Još jedan razlog za njegovu smjenu bila je optužba da je tokom balkanskih ratova isporučivao oružje za Bosnu, Makedoniju i Albaniju. U tim poslovima je Janša, kako su objavili regionalni mediji zaradio 300 miliona maraka."

Cijene nafte na berzi su dostigle visinu od 100 dolara po barelu tako da potrošači mogu očekivati da će troškovi punjenja rezervoara njihovih automobila i grijanje , takođe biti sve veći. Komentator list „Sueddeutsche Zeitung“ smatra da se takav razvoj događaja mogao i očekivati s obzirom na mnoga krizna žarišta u svijetu i sve manju količinu naftnih rezervi. U pomenutom komentaru se pored ostalog navodi:

„Za mnoge potrošače to je šok jer im ova markantna brojka od 100 dolara po barelu jasno stavlja do znanja da gorivo nije neiscrpno i da će cijene benzina i lož ulja i dalje rasti. Postoje značajni razlozi za porast cijena, pogotovo kada je riječ o nafti: rezerve su sve manje, naftni koncerni su premalo investirali u izgradnju novih rafinerija, krize u Golfskom zaljevu i Nigeriji stvaraju dodatnu nesigurnost snabdjevanja. Istovremeno se povećava i potražnja za gorivom iz Indije i Kine. Sve to su dugoročni trendovi koji se već godinama održavaju na razvoj cijena.

To znači da će potrošači morati polako mjenjati svoje navike, piše komentator lista „Hannoverische Allgemeine Zeitung“:

„Evropljani se još mogu time tješiti da će jak euro donekle ublažiti porast cijena nafte. Potrošači se srednjoročlno međutim moraju naviknuti da će, ako ne promijene svoje navike, izdaci za vožnju automobilom i za grijanje gutati sve veći dio njihovih prihoda. Rezultati anketa pokazuju da su građani Evrope sve spremniji štedjeti energiju, iako se to u svakodnevici malo primjeti.“