Kriza vlade u Belgiji

Rijetko kada se izazivač krize u vladi može tako precizno odrediti kao sada u Belgiji. Mjesto dešavanja je Parc Maximilien u Briselu. Tamo su od 2015. godine počeli  pristizali useljenici. Nekoliko stotina njih stalno čekaju na papire ili im je to međustanica na putu ka Velikoj Britaniji. Parkc Maximilien je za mnoge Belgijance simbol propasti belgijske države tokom izbjegličke krize. Debata o tome je izrasla u pravu krizu vlade i mogla bi koštati Charlesa Michela funkcije premijera.

Sada se desno-liberalna belgijska vlada pod vodstvom Charlesa Michela mora suočiti sa optužbom da je Sudance, koji su tražili zaštitu u Belgiji, isporučila režimu  predsjednika Omara Hasana al-Bašira, izložila ih tako mučenju i progonu ili u najmanju ruku vratila ih bez obzira na to što je znala šta im se može desiti po povratku u njihovu domovinu.

"Potpuno neshvatljivo", riječi su kojima je reagovala opozicija. Tim prije što je Michelov desno-nacionalni koalicioni partner N-VA još u jesen prošle godine pozvao u Brisel jednu delegaciju iz Sudana. Ona je na zahtjev belgijske vlade ispostavila listu sa imenima 43 Sudanca. Po želji Baschirovog režima devet lica sa te liste vraćeno je u glavni grad Sudana Kartum. Takvu "kolaboraciju sa diktaturom" ne možemo više da trpimo, rekao je  Julie Fernandez-Fernandez, predstavnik socijalista.

Belgija reskira gubitak ugleda

Činjenica da se Belgija u jesen prijavila za stalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a, još više baca loše svjetlo na ponašanje vlade koje šteti ugledu Belgije na međunarodnoj sceni, smatra Alexis Deswaef iz Lige za ljudska prava (LDH).

U središtu kritike je državni sekretar za pitanja azila i migracije iz partije N-VA Theo Francken. Njemu je jedino važno kako da se što efektivnije riješi izbjeglica. "I to sve bez obzira na povrede ljudskih prava", kaže socijalistkinja Fernandez-Fernandez. On je, po njenim riječima, netransparentno ušao u "prljavi deal" sa Sudanom i njegovim predsjednikom, protiv kojeg je 2009. godine podignuta međunarodna potjernica zbog zločina protiv čovječnosti.

Da li su deportirani mučeni?

Oštru kritiku takve politike ispoljio je i ekspert sa Bliskog istoka Koert Debeuf iz organizacije "Tahrir Institute for Middle East Policy". On kaže da je to što Belgija udovoljava Baširovom režimu nevjerovatno. Zapravo je Debeuf, koji je sve to istražio, upoznao javnost sa odnosom belgijske vlade prema izbjeglicama, iznijevši to na svjetlo dana. Skandalozno je, kaže Debeuf, da Belgija poziva u posjetu sudansku delegaciju, bez da je provjerila s kim tačno ima posla. On je dodao da se, prema njegovim izborima, radi o saradnicima sudanske tajne službe, koji su došli u posjetu Belgiji kao zvanična delegacija.

Agenti, od kojih su izbjeglice pobjegle iz Sudana, su na belgijskom tlu odredili ko treba biti deportovan nazad u Sudan a ko ne - a sve ti uz tako reći blagoslov belgijske vlade.  Iz zabilješki sa Sudancima, koji su potražili zaštitu u Belgiji a koje su dostupne DW-u, može se zaključiti da su najmanje dvije tri vraćene izbjeglice bile izložene malteretiranju u Sudanu.  Debeuf pri tome ne isključuje ni teška mučenja. 

Desno-nacionalno orjentisani Flamanci nisu otvoreni za kritike

Vlada namjerava da šutnjom i neoglašavanjem proprati skandal, koji sedmicama potresa Belgiju. Hitno sazvana, nezavisna komisija trebala bi najprije da predstavi rezultat istrage. Do tada nema razloga za oglašavanjem, saopštilo je reporterki DW-a Ministarstvo za migracije i pitanja azila u Belgiji. 

Premijer Michel je do daljnjeg obustavio prisilno vraćanje izbjeglica u Sudan. Zahtjevu opozicije da odgovorni ministar podnese ostavku, belgijski premijer, kako je rekao, ne može udovoljiti bez da svoju vladu dovede u opasnost. Jer u tom slučaju desno-nacionalni koalicioni partner N-VA prijeti raskidom koalicije.