Kroz sport do ljudskih prava

Impozantna otvaranja, moderni stadioni, oduševljeni ljudi i svjetski poznate zvijezde – sa olimpijskim igrama i međunarodnim fudbalskim takmičenjima može se napraviti dobra reklama za vlastitu zemlju. Takve manifestacije podstiču turizam, a ne tako rijetko i visoki političari svojom posjetom počaste zemlju domaćina. To su shvatile i autokratske zemlje koje se kandidiraju za velike sportske događaje. Wenzel Michalski, šef njemačkog dijela nevladine organizacije „Human Rights Watch“ o tome kaže: „Za autokratske vladare to je njegovanje ‚imidža' ako se takve manifestacije održavaju u njihovim zemljama“, kaže Michalski.

Prema njegovim riječima, svijetu i vlastitom narodu treba pokazati da u njihovim zemljama nije sve baš tako kako to predstavljaju protivnici te da i tu ima sretnih ljudi: „Narodu se daje hljeba i igara tako da se on ne buni.“

Jedan od tipičnih primjera su i Olimpijske igre 1936. u Berlinu

Održavanje velikih manifestacija u autokratskim zemljama nije nikakav novi fenomen. Ansgar Molzberger, sportski istoričar na visokoj školi za sport u Kölnu prisjeća se Olimpijskih igara 1988. u Seoulu, zatim Svjetskog fudbalskog prvenstva 1978. u Argentini i Olimpijskih igara 1968. u gradu Meksiku. Prije tih manifestacija je dolazilo do krvavog gušenje studentskih protesta. Molzberger posebno podsjeća na Olimpijske igre u Berlinu 1936.: „Igre su primjer za to kako je nacistička diktatura iskoristila taj veliki sportski događaj da bi skrenula pažnju od stvarnih zbivanja u Njemačkoj.“

Pozitivni efekti

Molzberger ukazuje i na to da je aktuelno Evropsko prvenstvo u fudbalu dodijeljeno već 2007. kada se Ukrajina pod vodstvom Viktora Juščenka i Julije Timošenko nalazila na putu ka Evropskoj uniji. Pojedini aktivisti za ljudska prava kao što je Wenzel Michalski iz „Human Rights Watcha“ smatraju da postoje, međutim, i neki pozitivni efekti: „Velike manifestacije mogu poslužiti nevladinim organizacijama i kritički raspoloženim međunarodnim političarima da ukažu na povrede ljudskih prava o kojima se malo zna i o kojima se ne izvještava.“

Michalski kaže da se na taj način može povećati pritisak na pojedine vlade, mada – prema njegovim riječima – velike manifestacije u većini slučajeva nisu dovele do nekih dubokih promjena. Ipak, u nekim pojedinačnim slučajevima zbog međunarodnog pritiska na slobodu su pušteni politički zatvorenici. 

Autori: Christina Ruta / Senad Tanović

Odg. ured.: Belma Fazlagić - Šestić