Krst umjesto petokrake

Nakon Drugog svjetskog rata posmrtni ostaci poginulih partizana, ali i civila, sakupljene su u zajedničku kosturnicu koja se dugo vremena nalazila u samom centru grada na Trgu Narodnog heroja Mihajla Bjelakovića čije kosti su takođe bile u toj kosturnici. Trg se po njemu i danas tako zove. Početkom sedamdesetih godina nedaleko odatle na padini brda pod šumom, žrtvama fašizma izgrađen je spomenik i nova kosturnica u koju su prenijete kosti antifašista. Na livadi niže spomenika bilo je nekoliko desetina kamenih ploča sa imenima žrtava iz kosturnice. Po imenima se dalo zaključiti da nisu svi bili iste vjere. O tome se nije govorilo.

Za vrijeme rata devedesetih, spomenik je zaboravljen, prepušten zubu vremena i rukama vandala. Dugo zatim niko ga se nije ni sjećao. Nakon jedne omladinske akcije čišćenja grada članovi lokalne organizacije SDP-a, partije koja je naslijedila imovinu nekadašnjih komunista, očistila je taj prostor, a mediji su brujali napisima kako psi raznose kosti iz oštećene spomen kosturnice. Nekoliko godina je ponovo sve palo u zaborav i pod naslage korova i zemlje.

„Ispravljanje“ istorijske nepravde

Ovih dana kosturnica je očišćena i vaskrsla. Pravoslavni sveštenik iz Srebrenice održao je parastos i na partizanskoj spomen kosturnici umjesto patokrake postavljena je crna ploča sa zlatnim krstom.

Pop Aleksandar Mlađenović kaže: „Komunisti su falsifikovali istoriju. Time je ispravljena istorijska nepravda. Tu su sahranjeni Srbi iz Srebrenice i nekoliko okolnih sela koje su pobile ustaše. To nisu bili partizani već civili, žene, djeca, starci i mi tako ispravljamo istorijsku nepravdu, a to smo bili i dužni prema svojim precima“.

Na pitanje da li je siguran kako su to sve isklučivo bili Srbi i kako da se to do sada nikad nije ni pominjalo, Mlađenović je kategoričan: „Sve je to bilo komunističko falsifikovanje. To mogu dokazati jer imam spiskove svih žrtava ali i spiskove njihovih ubica“.

Na naše pitanje, a šta ako se može dokazati da je u toj kosturnici bilo i drugih osim Srba i čija su imena bila na kamenim pločama rasutim ispod spomenika, on kaže kako ne zna da su takve ploče uopšte postojale.

„Falsifikovanje istorije“

Predsjednik Opštinskog odbora SDP-a u Srebrenici Hakija Meholjić kaže: „Postavljanje ove ploče na Partizanskoj spomen kosturnici je čisto falsifikovanje istorije. Ustaše, Nijemci i četnici su bili fašisti, a partizani antifašisti. Ranije je ovdje bio spomenik u gradu Mihajlu Bjelakoviću, komadantu partizana i njegovim borcima i bila je tu kosturnica. Poslije je napravljeno spomen obilježje gdje je i sada, i prenesene su kosti i civilnog stanovništva koje su ubile ustaše. To je spomenik partizanima i civilima svih naroda jer su žrtve fašizma bili svi narodi“.

On kaže da je za ovakvo stanje odgovorna opštinska administracija jer ne radi svoj posao tako da nekažnjeno svako može raditi šta hoće, bez urbanističke saglasnosti i dozvole.

„Nemam ja ništa protiv toga da se postavljaju spomen obilježja žrtvama rata, ali imam protiv toga da se to radi na partizanskim spomenicima. Mi smo to prvi čistili i sređivali, jer od kad je napravljena spomen kosturnica zna se kome i zašto je napravljena. Zna se čemu je spomenik. Mislim da neko nastoji da zloupotrijebi sve na svaki način. Uz dužno poštovanje prema žrtvama svim, ali onoj ploči nije mjesto na partizanskoj spomen kosturnici. Znači, radi ko šta hoće. Ta praksa se mora zaustaviti. To se mora riješiti na Skupštini, a i odjeljenje za urbanizam mora da reaguje i da se to ukloni. Neke stvari idu predaleko“, kaže Meholjić.

Globalna politika BiH koplja lomi na Srebrenici

Načelnik opštine Srebrenica Ćamil Duraković ističe da je to samo dio onog lošeg što se stalno događa Srebrenici kao refleksija globalnih odnosa unutar BiH ali i prema vani.

„To su stvari koje nam narušavaju ono što godinama pokušavamo izgraditi. Taman smo uspostavili taj neki međuetnički dijalog pa i međupolitički dijalog. Nažalost ovo nas vraća na početne pozicije. Hapšenjem Nasera Orića emocije su prodrmane na obje strane i kod Srba i kod Bošnjaka“.

Duraković kaže da su ljudi ovdje osjetljiviji, emocije su jače a to je pogodno za manipulaciju: „U toj spomen kosturnici bilo je i Bošnjaka partizana koji su bili simbol odbrane Srebrenice od fašizma. Zamislite kako se osjećaju njihove porodice kad tako osvane samo jedna ploča sa pravoslavnim krstom na kojoj ćirilicom piše da su muslimani i Hrvati počinili genocid nad Srbima koji nema ni sudski epilog niti tu moralnu dimenziju. Žao nam je svih žrtava, na svim stranama u svakom ratu ali ako nešto nema sudski epilog ne možemo mi to nazivati ovim ili onim imenom“.

On pored ovog ukazuje na još nekoliko sličnih situacija koje stvaraju lošu klimu u međunacionalnim odnosima Bošnjaka i Srba ovih dana u Srebrenici. „ U selu Rešagići na bošnjačkim kućama osvanuli su grafiti „Smrt Naseru Oriću“ i „Pobjeda Srba 11 juli“, pa onda u dječijem obdaništu, Bošnjakinja koja je na trudničkom bolovanju, zamijenjena je Bošnjakinjom koja nosi maramu, da bi zbog toga na inicijativu roditelja srpska djeca prestala da idu u obdanište“.

Narod u Srebrenici na sve ovo je nijem. Osjeća se atmosfera nekog straha i iščekivanja. I nosioci vlasti nerado govore javno. Nastoje očuvati prividan mir i po običaju zažmire na probleme kao da će se oni sami od sebe riješiti. Tako je sjednica Skupštine opštine zakazana za četvrtak 25 juna, otkazana do daljnjeg kako se ne bi povela rasprava o navedenim problemima i time situacija pogoršala. To naravno niko nije želio zvanično potvrditi ali ni demantovati.