Kukiriku koalicija pokušava srušiti Vladu

Ova Vlada mora otići jer nema povjerenje građana, potpuno je potrošena, nema kredibilitet da se nosi s krizom i jer je – naprosto - to pitanje političke higijene. Tu su poruku s HNS-ovog skupa u povodu 20. godišnjice osnutka poslali čelnici tzv. kukuriku koalicije. Ili, kako je to kazao prvi SDP-ovac Zoran Milanović – „ova Vlada je zemlju dovela u stanje blamaže i to mora prestati.“ S njim je suglasan i predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić koji smatra da „kako stvari idu u ovoj zemlji, da su izbori sve potrebniji“. Predsjednik HNS-a Radimir Čačić zaključio je stajalište opozicije, ali i otvorio pitanje tajminga. „Dakle, oni, jednostavno, to više ne mogu. Oni moraju otići! Pitanje je samo kad, na kojoj točci,“ kazao je Čačić.

Stajalište HNS-a je da Vlada mora predsjedniku Republike ponuditi točku izbora, a logična točka bila bi završetak pregovora s Europskom unijom, krajem ožujka 2011. godine. Ne učini li premijerka to, Vlada bi mogla pasti na izglasavanju budžeta za 2011., procjenjuje Čačić.

Da bi se to i ostvarilo, opoziciju moraju podržati i neki HDZ-ovi koalicijski partneri, ali i nezavisni zastupnici u Saboru. Po mišljenju analitičara, pritisak opozicije na SDSS je sulud jer, kako se pita primjerice Davor Gjenero, može li itko zamisliti kakve bi reakcije bile da neka Vlada padne zato što joj je srpska politička stranka otkazala povjerenje.

Ni u ludilu sa Sanaderom

Opozicija misli da je sazrelo vrijeme za prijevremene parlamentarne izbore ali, kako je izjavio Čačić, neće glasati u bloku sa bivšim premijerom i budućim zastupnikom Ivom Sanaderom. „Mi sa Sanaderom nećemo imati posla.“, odgovorio je Čačić na pitanje hoće li se opozicija udružiti sa Sanaderom, ako on uspije prikupiti šest zastupničkih ruku za rušenje Vlade Jadranke Kosor.

A kako će prikupiti dovoljan broj glasova? Apelima na savjest zastupnika, kazao je SDP-ovac Arsen Bauk, dok je na pitanje kako će doći do većine od 77 glasova potrebne za izglasavanje nepovjerenja, Milanović je odgovorio kako je riječ o političkoj utakmici. „Onaj tko smatra da joj želi dati daljnje povjerenje, neka joj da, ali mi u svom radu nećemo posustati,“ kazao je Milanović.

Argumenti protivnika izbora

Ako bi Vladi bilo izglasano nepovjerenje, ona bi morala podnijeti ostavku, a predsjednik Republike raspisao bi izvanredne parlamentarne izbore, što bi se morali održati u roku od 30 do 60 dana. Sve do formiranja nove Vlade, dosadašnja bi mogla obavljati samo tehničke poslove. U takvim bi okolnostima upitna bila daljnja provedba i mjera iz Programa gospodarskog oporavka, kao i nastavak borbe protiv korupcije i kriminala.

S Vladom u ostavci i bez političkog legitimiteta ni pregovarački proces ne bi išao po zacrtanom planu, što bi ugrozilo zadane rokove za završetak pregovora i time odgodilo i ulazak u EU. Hrvatska od 33 poglavlja vodi pregovore u njih 11, među kojima su i ona najteža i najosjetljivija - Pravosuđe i temeljna prava i Tržišno natjecanje. Pregovarački proces uvjet je za zatvaranje poglavlja ispunjavanje mjerila, što znači donošenje određenih zakona i njihova provedba, kao i rješavanje nekih teških pitanja. Jedno od takvih mjerila u poglavlju Tržišno natjecanje je ukidanje državnih potpora brodogradilištima, odnosno njihova privatizacija, dok je u poglavlju Pravosuđe i temeljna prava Hrvatskoj kao uvjet za zatvaranje zadano 21 mjerilo, među kojima je nastavak reforme pravosuđa i reorganizacije mreže sudova, proširenje nadležnosti Uskoka, poboljšanje učinkovitosti policije i njezina depolitizacija, veća transparentnost državne uprave, zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava i poboljšanje propisa o financiranju stranaka.

Ustavne odredbe

Ustav, inače, propisuje kako u slučaju da Sabor zahtjev za izglasavanje nepovjerenja vladi odbije, zastupnici koji su prijedlog podnijeli ne mogu ga ponovo podnijeti idućih šest mjeseci. Ako bi se o SDP-ovu zahtjevu odlučivalo početkom studenoga, njegovi zastupnici bi novi zahtjev mogli podnijeti tek u proljeće, a Vlada bi u tih pola godine bila mirna da joj najjača oporbena stranka neće pokušavati srušiti ili iskušavati stabilnost vladajuće koalicije i lojalnost njezinih partnera. Vladi i HDZ-u stoga bi trebalo odgovarati da se o povjerenju glasa upravo sad.

Prijedlog, slučajno ili ne, koincidira s povratkom u Sabor Ive Sanadera koji je svojim potezom zbio redove vladajućih. U idućih pola godine problemi u Hrvatskoj mogu biti znatno teži i opasniji za opstanak Vlade, ali oporba neće moći podnijeti zahtjev za njezinu smjenu. Slično se dogodilo u listopadu 2008., kad je SDP nakon ubojstva Ivane Hodak zatražio raspravu o povjerenju Sanaderu jer ga je smatrao odgovornim za stanje sigurnosti u zemlji. Sanader je povjerenje dobio, a u idućim mjesecima zaredali su problemi zbog nadolazeće krize i recesije, te je došlo do blokade pregovora s EU-om. SDP je, međutim, tražeći izglasavanje nepovjerenja tadašnjem premijeru zbog događaja koji nije bio povezan s njegovim djelovanjem, sam sebe onemogućio da traži odgovornost Vlade za ključne probleme s kojima se suočava i danas, a za koje je tadašnja vlada svojim nečinjenjem bila itekako odgovorna.

Autor: Gordana Simonović

Odg. urednik: Zorica Ilić