Kurz: "Nema razloga za euforiju"

Christoph Heinemann (Deutschlandfunk): Herr Kurz, u čemu je razlika između Minsk I i Minsk II sporazuma?

Sebastian Kurz: S jedne strane Minsk II je još konkretniji i u brojnim područjima znatno detaljniji. A s druge strane mora se jednostavno reći da je to novi pokušaj, to znači od onda (od prvog Sporazuma iz Minska - op. red.) je prošlo vremena, od onda je situacija postala dramatičnija, ljudi su izgubili živote, patnje na istoku Ukrajine su postale još veće. I ukoliko vjerujemo da postoji nešto poput sposobnosti učenja ili razumijevanja, onda bih rekao da je Minsk II zbog toga nova šansa jer je on dodatni pokušaj, dodatna mogućnost za poboljšanje situacije.

Heinemann: I hoće li onda nakon Minska II i nekoliko stotina mrtvih uslijediti Minsk III?

Kurz: Nadam se ne! Na kraju će postojati samo još političko, a ne vojno rješenje za ovaj konflikt. Vjerujem da o tome, hvala Bogu, postoji suglasnost. I u tom pogledu je rješenje za pregovaračkim stolom jedina šansa za ovu krizu. Veoma se nadam da dogovor, koji je sada postignut u Minsku, može biti baza za pozitivan razvoj situacije. Baza za primirje, za pregovore o efektima Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, za potencijalnu zonu slobodne trgovine i mnogo više. Ali sigurnosti naravno nema. Vjerujem da ovaj sporazum budi nadu, ali nemamo razloga za euforiju.

Heinemann: Pa, to pretspotavlja promjenu kursa u Moskvi, ovo što ste upravo opisali. Vidite li tu promjenu?

Kurz: Vjerujem da je jednostavno prerano za tu procjenu. Najprije je veoma pozitivno, da je uopće došlo do razgovora. Vjerujem da svi možemo biti zahvalni kancelarki Merkel i predsjedniku Hollandeu da im je pošlo za rukom da dovedu predsjednika Putina za pregovarački stol. Možemo biti sretni da im je pošlo za rukom da postignu zajednički dogovor. Ali nažalost u prošlosti smo morali naučiti da je sam potpis još uvijek premalo, da su implementacija, provođenje primirja i druge dogovorene tačke zaista izazov. U tom smislu ja vjerujem da postoji razlog za nadu. Mi smo definitivno ponovo na pozitivnoj tački u odnosu na prethodne faze konflikta, ali odlučujuće će biti to da li će u nedjelju primirje stupiti na snagu, da li će patnje na istoku Ukrajine postati manje, da li će biti povučeno teško oružje. I na tome ćemo moći zaključiti da li zaista postoji razlog za nadu ili smo se prevarili.

Heinemann: Gospodine Kurz, Angela Merkel je u četvrtak (12.02.) izjavila sljedeće: "Mi smo veoma svjesni, da su potrebni brojni napori i zbog toga smo otvoreni za mogućnost reakcije. Ukoliko sve bude proticalo dobro s radošću ćemo pratiti ovaj proces, a ako postoje poteškoće, ne isključujemo mogućnost dodatnih sankcija", rekla je Merkel. Dodatne sankcije - potpuno konkretno: Ukoliko se separatisti ne budu pridržavali ovog dogovora, bude li rat nastavljen - treba li onda Rusija biti isključena iz međunarodnog platnog prometa Swift?

Kurz: Vjerujem da o svemu tome sada još uvijek uopće ne trebamo razgovarati.

Heinemann: Ne mora li se to dapače?

Kurz: To ne mora nužno biti naš cilj ili to ipak ne može biti naš cilj, da imamo negativan razvoj situacije. Vjerujem da je Angela Merkel ovdje rekla da bi Europska unija bila odlučna u tome ukoliko bi to bilo neophodno, ali molim vas mi svi trpimo toliko mnogo zbog tog konflikta, imamo više od 5000 mrtvih na istoku Ukrajine, imamo oko 60 ubijene djece, više od milion ljudi koji su izbjeglice.

Heinemann: Tačno. Nije li neophodno da se upravo zbog toga konkretno zaprijeti?

Kurz: Mi se ovdje držimo za slamku i u pogledu na to bismo trebali uložiti sve napore u pravcu da ta slamka doprinese pozitivnom razvoju događaja.

Heinemann: Ali ne bi li konkretne prijetnje bile više od pomoći?

Kurz: Ionako postoje prijetnje Europske unije da će u slučaju dodatnog pogoršanja stanja uslijediti dodatne sankcije. To je sasvim jasno i to je od početka bila politika Europske unije. Šefovi država i vlada su na početku krize utvrdili trostupanjski plan. Treći stupanj su ekonomske sankcije. Tu smo u međuvremenu stigli. Sasvim je jasno da bez poboljšanja situacije neće biti ni ukidanja sankcija. Također je jasno da bi u slučaju pogoršanja situacije, ukoliko Putin pokuša probiti koridor do Krima, da to ne bi moglo proći bez reakcije Europske unije. Utoliko je ovdje sve ionako otvoreno. Ali ja unatoč svemu vjerujem da postoji tračak nade kojeg bi trebali pokušati iskoristiti.

Heinemann: Vi poznajete termin dominacija eskalacije. Tako se naziva sposobnost da se određuje vrijeme i intenzitet vojnog zaoštravanja konflikta. I tu dominaciju eskalacije u ovom konfliktu još jednom određuje Rusija. Kako možemo ograditi agresivnu silu koja se više ne brine za važeći mirni ustroj u Europi?

Kurz: Prije svega i pored neophodnosti da se reagira sankcijama, pregovorima i dodatnim razgovorima ja vjerujem da mora biti sasvim jasno da ovdje postoji samo rješenje za pregovaračkim stolom. U tom pogledu smatram da sva koketiranja sa pristupom NATO-u, zahtjevi za isporukom oružja, svi ti koraci i diskusije bi zapravo samo mogli dovesti do dodatne eskalacije. Jer vjerujem da moramo biti svjesni toga da bez obzira koliko bi oružja bilo isporučeno da se Rusija, kao nuklerna sila, sigurno ne bi time dala impresionirati. Utoliko mi nemamo alternativu iako to ponekad zvuči dramatično i iako time često ne dobijamo prijatelje. Ali mi nemamo drugu alternativu nego da stalno pokušavamo pronaći mirno rješenje za pregovaračkim stolom. U ovom trenutku smo opet jednim dijelom bliže tome, nego što je to bio slučaj prije sedam dana i to je dobro.

Heinemann: Prvi put nakon dugo vremena SAD nisu za pregovaračkim stolom kada je riječ o jednoj tako teškoj međunarodnoj krizi. Je li to iz Vašeg ugla rizik ili šansa?

Kurz: Vjerujem da nema rizika, već mi kao Europska unija živimo na ovom kontinentu skupa sa Rusijom. Geografska situacija donosi sa sobom i to da smo mi ovom krizom znatno jače pogođeni nego brojne druge zemlje na svijetu i u tom smislu smatram potpuno prikladnim da Europska unija, odnosno jake zemlje u Europskoj uniji igraju značajnu ulogu. Smatram ispravnim da OSCE, kao organizacija koja igra odlučujuću ulogu kada je riječ o mirnom suživot u Europi, također treba biti prisutna. Utoliko vjerujem da je ovdje sasvim legitimno da ne budu vođeni direktni pregovori sa SAD-om. Također ne znam da li bi to i doprinijelo da se približimo rješenju.

Intervju vodio Christoph Heinemman, novinar Deutschlandfunka.