Liban 25. godina poslije napada

Bila je nedjelja, oko pola sedam ujutro. Iznad Beiruta se i dalje vidio dim koji je bio najgušći iznad međunarodnog aerodroma na jugu glavnog grada. Detonacije su mnogima skrenule pažnju da se nešto dogodilo neobično. Nekoliko trenutaka kasnije, sumnja je postala stvarnost: Glavna američka baza, a nekoliko minuta kasnije i prvi francuski bataljon padobranaca bili su meta napada. 241 američkih i 58 francuskih vojnika su stradala u ovom napadu.

Mir je trajao samo nekoliko sedmica

Žrtve napada su pripadale međunarodnoj trupi koja su se brinule za sigurnost u regionu. U Libanu je tada vladao dugogodišnji građanski rat. Probleme su predstavljali vojni sukobi između Izraela i takozvanog Palestinskog oslobodilačkog fronta.

U ljeto 1982. godine međunarodne snage su iz Libana uspjele da protjerati Palestinski oslobodilački front. Predsjednik Sjedinjenih američkih država, Ronald Reagan (Ronald regan), tada je zadovoljno izjavio: „Stabilnost u Libanu je preduvjet za sve naše nade da u regionu zavlada mir. Stanovnici Libana zaslužuju sve napore međunarodne zajednice, da se sukobi, vođeni proteklih godina, napokon okončaju.“

Međunarodne trupe su se povukle. Ali je mir trajao samo nekoliko sedmica. Nakon atentata na predsjednika Libana, Beshira Gemayela, američki predsjednik Ronald Reagan se ponovo odlučuje poslati trupe u Liban, ali ovaj put u okviru mirovne misije. Tadašnji američki ministar odbrane, Caspar Weinberger (Kaspar Vajnberger), nije bio oduševljen ovim potezom. Pogotovo, jer je bilo planirano da se baza stacionira u neposrednoj blizini aerodroma: „Vojnicima je zabranjeno da se brane jer pripadaju mirovnoj misiji, a stacioniraju se na sigurno najopasnije mjesto na Bliskom istoku i u svijetu,“ izjavio je ministar odbrane.

Vašington osuđuje Hesbolah

Stacionirani američki vojnici su odmah smatrani neprijateljima i saveznicima kršćana i Izraela. U napadima je posebno dolazila do izražaja šijitska partija Hesbolah. Ova partija je uz pomoć Irana i Sirije stupila u rat protiv Izraela i njegovih saveznika.

Vašingtonu je bilo vrlo brzo jasno, da se iza napada, izvršenog 23. oktobra, krije Hesbolah. Prema nezvaničnim podacima, iranski ambasador, Mohtashemi, bio je direktno povezan u planiranju ovog napada. Kamioni puni eksploziva su navodno također bili opremljeni uz pomoć Irana. 5400 kg eksploziva je korišteno u ovom napadu. Ta količina eksploziva je rezultirala da se ovaj napad uvrštava u najveći na američke vojnike nakon rata u Vijetnamu.