Liberal zamijenio Socijaldemokratu

Krajem oktobra mjesto ministra vanjskih poslova napustio je socijaldemokrata Frank-Walter Steinmeier. Zamijenio ga je šef njemačkih liberala Guido Westerwelle. Njegov veliki san da krene stopama liberala Hansa Dietricha Genschera se na taj način ostvario.

Steinmeier, koji je u međuvremenu preuzeo funkciju šefa kluba poslanika SPD-a u Bundestagu i koji je držao pouzdan vanjskopolitički kurs, svom je nasljedniku dobrovoljno prenio svoja iskustva: „Nakon ove četiri godine znam prije svega dosta preciznije nego prije četiri godine koliko su velika, ogromna očekivanja u drugim dijelovima svijeta od Njemačke. Ta očekivanja moramo opravdati.“

Tokom svog mandata, Steinmeier je 406 dana proveo u inostranstvu: na samitima na kojima je raspravljao o Lisabonskom ugovoru, na Bliskom istoku gdje nije mogao uraditi ništa više nego primiti k znanju zastoj u mirovnim pregovorima.

Odlučan stav

Njegov nasljednik Guido Westerwelle je preuzimajući dužnost šefa njemačke diplomatije izjavio: „Izvjestili ste me šta Vas je motiviralo i potaklo na donošenje odluka. Nešto ste preuštjeli, naprimjer da se ponekad mora letjeti s otvorenim vratima. Dobro je da mi to sada kažete!“ Da Guido Westerwelle otvoreno priznaje da je homoseksualac izazvalo je u nekim zemljama možda iritacije. U političkom Berlinu to nije tema. Tamo se više pažnje obratilo na poltičke akcente novog šefa diplomatije.

Već na početku preuzimanja ove dužnosti i prve posjete Varšavi, Westerwelle je Savezu prognanih signalizirao, da njegovu predsjednicu Eriku Steinbach ne želi vidjeti u savjetu Fondacije „Bijeg, progon, izmirenje.“ Steinbachova, inače poslanica demokršćana u Bundestagu, je izuzetno neomiljena u Poljskoj. Ovom odlukom je Westerwelle krenuo kursem konfrontacije sa koalicionim partnerom – Demokršćanskom unijom (CDU): „Kao ministar vanjskih poslova sam odgovoran za to da se ne naruše odnosi sa našim susjedima. Mislim da se interesi pojedinaca moraju staviti po strani. Stoga smatram da moramo izbjeći sve što bi moglo dovesti do velikog spora između naših zemalja.“

Otpor prema Eriki Steinbach u Poljskoj je nastao zato što se ona 1991 godine u Bundestagu izjasnila protiv njemačko-poljskog graničnog sporazuma.

Uspjesi i izazovi

Težak početak po preuzimanju mandata imao je i ministar odbrane Karl-Theodor zu Guttenberg iz Kršćansko-socijalne unije (CSU). Ovaj 38-godišnjak je nekoliko mjeseci prije toga bio ministar privrede čime je stekao odličan ugled. Čak i njegovi prvi nastupi u funkciji ministra odbrane donijeli su mu riječi hvale. Međutim, zu Guttenbergov retorički i politički talent ga nije zaštitio od pravljenja grešaka. Već deset dana nakon preuzimanja ministarske dužnosti, on je prebrzo rekao svoje mišljenje o fatalnom zračnom napadu na dvije cisterne koje su oteli talibani u Afganistanu. Napad je naredio njemački pukovnik Georg Klein početkom septembra: „Dolazim do zaključka da nemam sumnje u procjenu generalnog inspektora. Naime, da su vojni i zračni napadi s obzirom na cjelokupni poredak, vojno opravdani.“

Činjenica da je zbog zračnog napada američkih borbenih aviona poginuo veliki broj civila, nije imalo utjecaja na zu Guttenbergovu cjelokupnu procjenu, isto kao što je to bio slučaj i kod njegovog predhodnika Franza-Josefa Junga. Jung je naime tvrdio da su stradali samo talibani. Kada je međutim izašlo na vidjelo da su stradali i civili i da je to ministarstvo odbrane znalo i prije, zu Guttenberg je najprije otpustio generalnog inspektora i jednog državnog sekretara.

Kako dalje u Afganistanu...

Nova njemačka vlada nije dobro startovala, a paralelno se mora pozabaviti i pitanjem kako da reagira na zahtjeve Baracka Obame za jačim angažmanom u Afganistanu. U svom obraćanju pred američkim Kongresom, njemačka kancelarka Angela Merkel je početkom novembra dobila aplauz za svoj stav prema angažmanu u Afganistanu: „Uspješni ćemo biti ukoliko svaki korak u Savezu budemo išli zajedno. Njemačka je spremna pruzeti tu odgovornost.“

Njemačka vlada Obami najprije nije obećala ništa. Trenutno je u Afganistanu 4.500 njemačkih vojnika. Za povećanje tog broja je još uvijek rano, rekao je ministar vanjskih poslova Gudio Westerwelle:

„Pogrešno je najprije voditi debatu treba li ili ne treba povećati broj vojnika. Važni su ciljevi, koncepti, zajednička strategija!“ Ta strategija će biti dogovorena na međunarodnoj konferenciji o Afganistanu krajem januara 2010. godine. Tek nakon toga će njemačka vlada odlučiti da li će na Hindukuš poslati još više vojnika.

Autor: Nina Werkheuser/Belma Fazlagić

Odg. urednik: Zorica Ilić