Lijena njemačka mladež

Ovo je jedna od rijetkih lijepih ljetnih noći u ovoj godini. U berlinskoj studentskoj, a u međuvremenu i turističkoj četvrti Friedrichshain, ljudi sjede u ljetnim baštama i piju pivo. Adam Orzechowski sjedi u jednom malom kafiću. Ovaj 28-godišnjak je svoj cijeli život proveo u četvrti Friedrichshain i može reći kada je svaki od ovdašnjih kafića počeo sa radom. Ili pak gdje je koji kafić bio u vrijeme blokovske podjele grada. Iako je ovo lijepa ljetna noć Adam smatra da se u njoj ne može osobitio uživati: „ Zaista uživati u slobodnom vremenu postaje sve teže. Ova nesigurnost i činjenica da ne znamo šta će biti je već svojevrsno kuhanje na laganoj vatri koje je uvijek prisutno.“

Adam je u aprilu 2010. godine završio studij. Od tada je predao sigurno 50 molbi za posao. No, odgovor je uvijek bio isti: „Žao nam je, ali postoje drugi podnositelji zahtjeva koji više odgovaraju našim predodžbama. Želimo Vam puno sreće na Vašem daljem putu. S poštovanjem.“

Adam je po zanimanju diplomirani ekonomista. Kada je upisivao fakultet smatrao je da je riječ o zanimanju s kojim ne bi trebalo biti teško naći posao. Kada bi mogao birati onda bi najradije radio za institucije koje se bave ekonomskom politikom, u ministarstvima ili u berlinskom Senatu.

Nema potencijala za proteste

U Španjolskoj, Grčkoj ili Izraelu mladi ljudi sa sličnim iskustvima u ovom monetu razapinju šatore u gradskim centrima i protestiraju zbog takvog stanja. U centru Madrida su primjerice kampirali više mjeseci u znak protesta zbog nezaposlenosti. U Tel Avivu kampiraju već sedmicama zbog loše socijalne politike vlade. A u Ateni se već skoro dvije godine smjenjuju demonstracije jedne za drugim. No Adam Orzechowski ne može ni zamisliti da bi on i drugi nezaposleni mladi ljudi iz Berlina u nekom narednom periodu mogli razapeti šatore ispred Reichstaga.

„Sigurno je da je situacija teža nego ranije, ali za mnoge još uvijek postoje dobre mogućnosti da pronađu posao. I nezaposlenost mladih je ipak niža nego u poređenju sa drugim europskim zemljama. Zbog toga zapravo ne vidim potencijala (za proteste),“ kaže Adam. 

Brojne njegove kolege su doduše na početku imale poteškoća da nađu posao, ali samo su rijetki morali tako dugo čekati kao on. U Njemačkoj se čak u ovom momentu za razliku od drugih zemalja smanjuje broj nezaposlenih. No, unatoč tome 17 posto pripadnika Adamove generacije je bez posla što je duplo više u odnosu na ukupnu nezaposlenost.

Autori: Mathisa Boelniger / Zorica Ilić
Odgovorni urednik:  Mehmed Smajić