Liste dugačke, donora nema...

Zbog komplikovanih procedura pacijenti iz BiH se odlučuju i na transplantaciju u Indiji i Pakistanu a nije rijetka ni prodaja organa u samoj zemlji. U BiH gotovo da i nema kadaveričnih transplantacija organa, odnosno transplantacija kod kojih se organi uzimaju sa donora koji je preminuo. Zbog toga se najčešće izvode tzv. rodbinske transplantacije jer u BiH nije moguće izvesti transplantaciju sa živog donora koji nije u rodbinskim odnosima sa pacijentom. Svjedok toga bio je i Zoran Jovičić iz Knežice kod Prijedora kojem je, nakon što su mu kao četrnaestogodišnjaku zatajila oba bubrega, majka dala svoj. Transplantaciju je izvršio na klinici u Zagrebu 1990. godine gdje je i u to vrijeme Hrvatska bila lider u regionu:"Ko je u mogućnosti treba da pokloni svoje organe, a ne da odu u zemlju bezveze. Svako ima svoje mišljenje i stav ali ja da sam zdrav ja bih to uradio. Jer ipak spasiš nekom život. Ako već od tvog nema ništa, što da ne produžiš nekom život".

Samo 13 kadaveričnih transplantacija

Klinički centar u Tuzli danas je u BiH lider po pitanju transplantracija sa živih donora ali to nije rješenje, kaže Emir Hodžić, üef odjeljenja za transplantaciju u Tuzli. Urađeno je i 13 kadaveričnih transplantacija bubrega što je nedovoljno. Zakon je nedavno proširio mogućnost rodbinske transplantacije, kaže Hodžić:" Sada mogu i jedno koljeno šire (tetke, ujaci...). Radimo i supružničke transplantacije gdje je pravno dokazano da postoji želja jednog od supružnika da ovome da bubreg. Mi smo to radili.“

Zbog sistema koji nije liberalan, ljudi iz BiH se svakodnevno odlučuju na radikalne korake među kojima je kupovina bubrega i obavljanje transplantacije u drugim zemljama, u slučaju BiH poput Indije i Pakistana. Doktori kažu da se to vrši u neadekvatnim uslovima ali da razumiju očaj zbog kojih ljudi posežu za ovim mjerama. Emir Hodžić: "Skoro se neki dečko vraćao sa transplantacije u Pakistanu i umro u avionu. Ja te ljude razumijem jer to rade iz očaja ali meni to ima i kriminalnu komponetu.“

U RS do sada je izvršeno šest transplantacija bubrega sa živih donora a kada je riječ o kadaveričnim postoji zakonska regulativa ali se čeka oprema za tzv. HLA tipizaciju tkiva. Resorni ministar Ranko Škrbić kaže da bez toga nema ni kadaveričlnih transplantacija: "Direktori bolnica su dobili zadatak da formiraju timove za utvđivanje moždane smrti i to će biti obaveza da izvještavaju svako jutro da li ima ili nema takvih pacijenata a ne samo kada postoji sumnja u moždanu smrt".

Razviti svijest o donorstvu

Donorska mreža, za razliku od Federacije BiH ne postoji u RS ali se svi slažu da sam potpis potencijalnog davaoca organa znači samo izraz dobre volje. Tačnije ona ima mali uticaj bez razvijene svijesti cjelokupnog stanovništva. Halima Resić, koordinator Donorske mreže Kantona Sarajevo i šef Centra za hemodijalizu Kliničkog centra Sarajevo, kaže da je potrebno raditi na podizanju kolektivne svijesti građana o ovom pitanju: "Javnost je ta koja je odlučujuća kao i pristanak familija. Kod nas jedan od vodećih razloga zbog čega nema kadaveričnih transplantacija je odbijanje familija. Mi utvrdimo moždanu smrt ali često familije ili nisu dovoljno informisane ili ne znaju... Vrlo često se pojavljuju i oglasi o prodaji organa, tako da postoji doza sumnje među građanima".

Bubreg za hranu

Iako prodaja oglasa baca sjenu na rad aktivista donorske mreže i uopšte proces doniranja organa, Martin Slišković iz Novog Travnika, odlučio se na takav čin. Objavio je oglas u kojem prodaje bubreg za 80 hiljada maraka jer ne može da prehrani porodicu. Imao je ponude iz BiH i Austrije a prije dva dana i iz Belgije. "Dogovorio bih se ja sa njima lako. Ne moram to raditi to u BiH. Znam da je krivično djelo ali što ne učine nešto da se ljudi ne muče gladni. Ja već tri godine ne znam kako da preživim. Da li može čovjek samo da živi od brašna. Nekad nemam ni njega".

BiH ima stručnjake, nefrologe i urologe, ali nema ni približno dovoljan broj obavljenih kadaveričnih transplantacija, kako bi postala članica Eurotransplanta, kontinentalne mreže za donaciju organa. Nefrolog u banjalučkom kliničkom centru doktor Milorad Grujičić kaže da ni humanitarne akcije prikupljanja sredstava za transplantaciji u inostranstvu ne šalju dobru sliku o BiH: "I na koncu i to je bolje nego ne raditi ništa. Jer neko ko ima transplantiran bubreg, to su ljudi koji žive potpuno normalan život. I to je daleko kvalitetniji život nego hemodijaliza".

Herojski čin

Jedan od svijetlih primjera sa kojim ćemo završiti priču i koja bi trebala da podstakne sve na razmišljanje, je humanost porodice Vidović iz Međeđe kod Kozarske Dubice koja je donirala organe 26-godišnjeg sina koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Zahvaljujući tome spašeno je pet života u RS i Federaciji, a njihov sin, kako su tada rekli, nastavlja da živi kroz druge ljude.

Autor: Dragan Maksimović

Odg. ur. Belma Fazlagić-Šestić