Loši izgledi za prijem Palestine u UN

No, i bez finalne odluke, oko statusa palestinske molbe za redovno članstvo u UN-u, koju je 23.09. 2011. glavnom tajniku UN-a osobno predao palestinski predsjednik Mahmud Abas – već se zna da ona nema potrebnu dvotrećinsku većinu – devet od ukupno 15 glasova u Vijeću. Zato je neizvjesno da li će se po tom pitanju uopće glasati, ili će Palestinci tražiti da Generalna skupština UN-a, dakle sve 193 zemlje ramatraju njihov zahtjev.

Polarizacija u Ujedinjenim narodima

Sada kada se uglavnom zna, kako bi koja od 15 zemalja članica Vijeća sigurnosti glasala oko prijema Palestine u UN, te i to, da bi Bosna i Hercegovina vjerojatno bila uzdržana, dobri poznavaoci prilika podsjećaju kako će svaki stav, čak i bez glasanja o Palestini u Vijeću sigurnosti, “vlasnike” glasova pratiti još godinama.

Palestinsko pitanje postalo je tako sredstvo političke polarizacije u UN-u, kao rijetko kad u skorije vrijeme. O razlikama u stavovima uveliko se govori i komentira među diplomatama ali i u akademskim krugovima.

Ambasador John Menzies, jedan iz plejade američkih veleposlanika koji su među prvima predstavljali svoju zemlju u BiH, sada dekan na Fakultetu za međunarodne odnose i diplomaciju, na katoličkom sveučilištu Seton Hall u New Jerseyu, za Deutsche Welle kaže, kako je bez obzira na pritiske velikih i moćnih na male zemlje u Vijeću sigurnosti – odgovornost na kraju – na onima koji glasaju. To važi i za Bosnu i Hercegovinu, koja se do kraja svog dvogodišnjeg mandata u Vijeću, do kraja ove 2011, ipak još može susresti s glasanjem oko Palestine.

“Trebamo vjerovati njihovom sudu. Sistem je već na mjestu. Ona je članica, i valja očekivati da će (BiH – op.aut.) koristiti svoj sud, jer treba znati kamo i gdje pripadate.”

Razlike su “normalne”

A kada je riječ o Palestini, ambasador Menzies kaže kako treba prihvatiti postojanje razlika, koje su po njegovim riječima razumljive.

“Jer, te zemlje imaju svoju ulogu, koju moraju odigrati, i ja vjerujem da je one i igraju”, kaže ovaj iskusni diplomata, inače doktor znanosti iz oblasti germanistike i njemačkog jezika.

On prepoznaje i kako su velika pitanja poput palestinskog, prilika za zemlje koje imaju povijst poput one koju ima Bosna i Hercegovina, a k tome i pravo, da u svemu ovome postupe principijelno, po vlastitom ubjeđenju – tražeći vlastiti globalni i regionalni identitet.

“Ako se ne složimo to je posebno pitanje, ali kad je riječ o odlukama – zemlje same trebaju odlučiti u njihovom najboljem interesu, uzimajući u obzir sve činjenice – i prosvjetljenje koje s tim dolazi”, rekao je Menzies. On je naglasio kako su razlike među zemljama po tom pitanju “sasvim normalne”.

Ljut na Arape, a ne na Bosnu i Hercegovinu

S druge strane, analitičar Nizar Abud sa Bliskog istoka koji prati dogadjanja u UN-u, kaže za naš program, da na Sarajevo iz New Yorka ne bi trebalo previše u upirati prstom zbog Palestine.

“Ja ne krivim Bosance, jer mnogo je Arapa koji su protiv palestinskog pitanja, i arapske diplomate nisu jedinstvene u korist Palestine“, kaže Abud. On dodaje kako Arapska liga nije našla za shodno da bude toliko agilna kao SAD i Izrael, koji su od službenog Sarajeva tražili (eksplicitno op.aut.) da ne prizna Palestinu u Vijeću.

“To je zbog toga što oni rade u tandemu s drugim državama koje planiraju novu budućnost za Bliski istok“ pri čemu je palestinsko pitanje ‘sporedno'“, rekao je Abud.

A sad u Generalnu skupštinu

Pisac i novinar “Wall Street Journala“ u UN-u, Joe Lauria, za DW je isto tako rekao, kako su i Palestinci podijeljeni između sebe oko toga – koju strategiju sada primjeniti, nakon što je postalo jasno da će glas Bosne i Hercegovine “presuditi“ u UN-u.

“Moji izvori tvrde da se Abaz još nije odlučio hoće li krenuti odmah sa preusmjeravanjem zahtjeva za prijem u članstvo UN-a u Generalnu skupštinu. Kakvu je odluku donio palestinski predsjednik mogli bi smo doznati veoma brzo“, rekao je Lauria.

Valja još napomenuti da je glavni savjetnik palestinskog predsjednika, nekadašnji savjetnik delegacije BiH u Daytonu, američki profesor prava Francis Boyle.

Autor: Erol Avdović

Odgovorni urednik: Svetozar Savić